Hrtovi su prekrasni psi - vitki, elegantni i (kao i svi drugi) zaljubljeni u svoje vlasnike. No, sudbina je mnogima prilično šugava. Nemamo bolje riječi za to. Zbog čega? Tisuće greyhounda (engleskih kratkodlakih hrtova) se svake godine uzgaja za trkaću industriju u Irskoj, Velikoj Britaniji, Australiji, SAD-u.... Selekcija onih koji zadovoljavaju uvjete je oštra i nepopustljiva. Ne samo da se dnevno ubija desetke štenaca koji nisu ‘dovoljno dobri‘, nego samo trećina pasa stigne do trkališta. Ta trećina završava svoju karijeru s prosječno 18 mjeseci, a neki uspiju ‘dogurati‘ do treće godine.
- Nakon toga ih se ubija. U ovakvoj situaciji ne nalaze se samo ozlijeđeni psi nego i psi koji su stari godinu dana, ali su jednostavno izgubili volju za pobjedom ili lovom i time su sami sebi potpisali smrtnu kaznu. Kako bi postigli što bolje rezultate oni su izgladnjivani, bacani u ledenu vodu, premlaćivani i slično, a dom im je bio betonski boks iz kojeg bi izlazili samo na trke ili treninge. Oni nisu osjetili ljubav, nježnost ljudske ruke, ili toplinu i sigurnost doma - kažu volonteri iz organizacije Pomozimo hrtovima Hrvatska.
Pojašnjavaju kako je u Španjolskoj jednako grozna sudbina španjolskog hrta – galgo espagnola. Tamo se ova pasmina gotovo isključivo koristi za lov, a nakon što sezona završi, psima se ne piše dobro.
- Većina lovaca (galguerosa) o svojim „robovima“ nema dobro mišljenje, a kamo li dobar odnos. Uglavnom su ti psi zanemareni, pothranjeni i nakon sezone lova vezani za tračnice vlaka ili ostavljeni na deponijima za pse. Običaj je već generacijama i vješanje hrtova na drveće ako ne love dobro tijekom sezone kada su i do tri dana u izoliranim i mračnim kutijama, bez vode i hrane, kako bi bili željni lova - iznose šokantne podatke i dodaju:
- Situaija se pogoršala. Po novom zakonu, hrtovi će izgubiti sva prava ljubimaca te će postati samo "alat". Naravno, odmah su počela ubijanja, iako zakon još nije stupio na snagu. Do sada su ih neki lovci predavali samovoljno u azil - pojašnjavaju.
Upravo zbog tog nehumanog odnosa prema ovoj pasmini, postoje organizacije koje ih spašavaju i ljudima diljem svijeta omogućavaju da udome ove nesretnike. Pomozimo hrtovima je jedna od njih i ponosno pokazuju brojne priče sa sretnim završetkom. Mnogo je hrtova preko njihove organizacije došlo u našu zemlju i ovdje pronašlo sretan dom. Premda se o njima obično misli da su hiperaktivna pasmina, činjenica je da većina njih dušu proda za toplo mjesto na kauču.
Nakon onoga što su prošli, dekica je najmanje što su zaslužili.
