Ne prestaju reakcije na tužni slučaj uginuća tri konja u Zoološkom vrtu na Marjanu. Još uvijek se čeka na rezultate analize koju provodi Hrvatski veterinarski savez koji će ustanoviti je li posrijedi trovanje ili nešto drugo. No, ostaje gorka činjenica da su tri konja uginula.
Splićanin Marko Blažević, glavni tajnik Hrvatskog galopskog saveza i međunarodni sudac, veliki je zaljubljenik u konje i jako dobro poznaje njihovu prirodu. Zbunjuje ga ova priča s Marjana jer, kako kaže, konj je specifična životinja, s kojom je iznimno teško vladati, nadmudriti je pa čak i za njezino dobro, piše Slobodna Dalmacija.
- Nikako mi nije pojmljiva stvar da bi netko, nepoznata osoba, ničim izazvana, mogla ovako nešto napraviti. Kopitari (konji) su inače životinje s iznimno složenim sustavom osjetila i brzom reakcijskom iskazivanju kada je u pitanju miris, vid ili sluh upravo radi njihovog preživljavanja u prirodnim uvjetima.
Miris je najvažnije osjetilo kod konja upravo radi ranog otklanjanja neposredne opasnosti i životne ugroze. Onaj tko uzgaja konje složit će se da je konju vrlo teško aplicirati neki od lijekova ili drugih pripravaka koji im se daju na usta (oralnom primjenom).
Takve stvari konj u principu ne proguta, već izbaci ako kojim slučajem i dođu u usnu šupljinu. Čak i sami veterinari prilikom apliciranja terapija oralnom primjenom u velikom su problemu, jer se de facto moraju izboriti s životinjom težine oko 500 kilograma da bi joj dali lijek.
Ljudi su bili domišljati godinama i prilikama, tako su probavali lijekove zakamuflirati primjerice, u neku od konjskih poslastica kao jabuka ili mrkva, no bezuspješno. Približavanjem primjerice, jabuke u kojoj je skriven lijek konjskom nosu ostvaruje brzu reakciju odbijanja, iako je izgledom primamljivo - priča nam Blažević koji ima 28 godina iskustva u konjogojstvu od toga profesionalno 14 godina na poslovima vezanim uz konjička natjecanja, uzgoja i utrka, suđenja...
Veterinari prilikom apliciranja lijekova i drugih supstanci koji se daju konju isključivo kroz oralnu primjenu moraju upotrijebiti prvo znanje, drugo iznimnu tjelesnu jačinu, na način da konju apliciraju antibiotik unutar oralne šupljine, objeručke mu zatvore čeljust kako ne bih izbacio apliciranu tvar, te objeručke podignu konjsku glavu na najvišu točku tako da sam nagib na relaciji glava – vrat bude nekakvih 10 stupnjeva kako bi konj zaista izvršio radnju konzumiranja aplicirane tvari kroz oralnu šupljinu. Takve stvari obično se rade individualnim pristupom životinji, u principu u dvoje ljudi.
- Bez obzira koliko veliko povjerenje konj imao u čovjeka, konj neće pristati na sve, ponaša se vrlo sumnjičavo i s velikom dozom opreza, iz ljudske ruke samoinicijativno bez prethodne mogli bi reći "sigurnosne provjere" aktiviranjem izuzetno snažnih mirisnih osjetila neće ništa konzumirati, tako da mi nije jasna činjenica da je osoba uspjela otrovati tri konja na način da mu je u hranu "ubacila" neku nedozvoljenu supstancu. U ovom slučaju se mora raditi o nečem vrlo složenijem, preciznijem, do te mjere da se radi o planiranom činu ili pak o činu osobe koja je u izravnom kontaktu s životinjama - smatra ovaj stručnjak za konje.
Dodaje kako će i ljudi koji rade s konjima, kao i oni iz ruralnim područja gdje se konji drže, posvjedočiti da se konj bez obzira koliko žedan bio neće napiti vode koja nije za piće.
- Uvijek se govorilo: tamo gdje pije konj i koza, nakon njega može i čovjek bez straha. Stoga me čisto zanima što će pokazati patološka analiza na Hrvatskom veterinarskom institutu, ali ovo sve skupa daje mi otvorenu sumnju, ako se radi o trovanju životinje, da to nije netko napravio preko ograde, već da je morao biti neposredno u blizini životinje unutar nastambe - smatra Marko Blažević.