PSEĆA POSLA

Rolandu, mačiću kojeg sam ljetos spasila, našla sam savršen dom! Nećete pogoditi gdje sad živi...

U ovoj kolumni doznajemo i kakvo je iznenađenje donio posjet veterinaru

Roland od Gileada

 Privatni album

- Počeli smo jedno drugome ulaziti u sektore - kažem u šali svojem kolegi Tomislavu Kukecu, koji za rubriku VauMijau piše Mačkolumnu. On sve više piše rubriku ‘Kukec o kukcima‘, a ja imam mačku.

Dobro, nije baš da sam planirala i sve do nedavno zapravo nisam ni znala da imam mačku.

Onaj momak od ljetos, koji je i službeno u sistem preko čipa zaveden kao Roland od Gileada, se udomio. Našla sam mu sjajnu ženu, koja živi s dva psa. Istina, to dvoje je ušlo u neke ozbiljne godine i nisu otvorena srca dočekali pridošlicu. Ta žena, pak, nije baš oduševljena činjenicom da mora kupiti presvlaku za novi kauč i da su joj sve biljke preseljene u sobu koju zatvara preko noći, da to stvorenje ne raskopa zemlju i ne otruje se s nekom od tih biljaka. Uz to, žena živi u Zagrebu, a s novim sistemom sortiranja otpada je odlučila da prelazi na pelete, pa mu je jedan dan samo u wc stavila zamjenu. Bez najave.

Istina, nije baš savršeno, ali ispalo je dobro. Terijeri zapravo vole određene ljude, na mačka su se navikli i igraju se skupa, biljke su pod ključem, a Ronika se navikao na pelete bez problema.

Odlučila sam sretno udomljenje objaviti na Facebooku i na zid sam zakačila sliku na kojoj vidimo mene (privremenu udomiteljicu), Roniku i mene (trajnu udomiteljicu).

Da, Ronika Ronimirović Ro je uselio k meni. Trajno.

Ono što me beskrajno živcira je što su svi rekli: znali smo! Ma što ste znali, kad ja nisam znala? E pa čini se da su zaista svi vidjeli kud ta priča vodi: od mog oca, preko simpatičnog dostavljača kojeg redovito viđam na svojim vratima, tete u knjižnici, prijatelja u inozemstvu koji su Ronikine slike vidjeli samo na Facebooku pa do frizerke koja mi ga je ‘uvalila‘. Nitko nije ni obrvu podigao u čudu, osim mene. Bila sam, naime, posve sigurna da taj mačak neće ostati kod nas. Ali eto, ljubav ne pita...

Osim toga, bila sam uvjerena da je muško. Svi smo bili uvjereni. Istina, nitko mu nije gledao pod rep, ali... Rekli su mi da je muško, ja prenijela dalje. Dobio je muško ime. A onda, nakon čipiranja, kod razgovora o kastraciji, pitam ja našu veterinarku je li normalno da su mu testisi baš tako mali? Dva su mjeseca do kastracije, pa ne znam koliki bi trebali biti? Čisto da vidi je li malo zaostao u razvoju ili što već. Malo sam zabrinuta...

image

Mašenjka, Tita i Roland

Privatni album

Žena ga uzme u ruke, prebaci na leđa, pogleda i vrisne od smijeha. Ronald od Gileada, moj mali junak nazvan po zadnjem Revolverašu, drekavac i divljak je - žensko! Pita me da li da mu promijeni ime na čipu, odbijam. Razmišljam o ženskim imenima iz Kule Tmine, odakle je i Roland, i nijedno mi se ne sviđa. A onda odlučujem - ostaje Roland. Ionako se ne odaziva na to ime, pa zašto da ga mijenjam. Prijatelj predlaže da ga nazovem po drugoj priči voljenog mi Kinga, pa da bude - It. Ionako ću je kastrirati, pa to ime paše, jer će zaista biti Ono. Odbijam, prilično uznemirena.

Naime, u našem novom stanu smo okruženi paucima. Ne mislim pritom na kućne, te puštamo da žive. Mislim na neke ogromne, koje nitko ne zna prepoznati. Znam samo da su mesojedi, jer se hrane smrdljivim martinima. Ne mogu ući u stan jer imam mreže na prozorima. No, vidim ih: čim padne mrak, ekipa se pojavi oko prozora. Prijatelj je jednu večer nakon posla svratio, pokupio dva u staklenku i iznio ih ispred zgrade. Dva dana smo bili mirni, a onda su se pojavila tri. Potom sam izašla na terasu navečer i vidjela ih cijeli niz na fasadi. Shvatila sam da ih nema smisla seliti, jer jednostavno žive oko nas. U tom svjetlu mi ideja da Roniku nazovem It zvuči jezivo - na kraju krajeva, od svih oblika koje to stvorenje u knjizi uzima, Ono je na kraju paučica s mladima.

Doduše, kaže prijateljica da naša priča s paucima zvuči kao da živimo u romanu Stephena Kinga. Nakon toga mi je sve skupa postalo puno simpatičnije. Vani su pauci, no s ove strane prozora smo mi. Na stranu sad ljudi i psi, ali što može hrpa pauka kad ja imam Rolanda od Gileada?

Ništa.

Naravno, navečer ne vjerujem mrežama i zatvaram prozore. Roland je jedno, noćni pauk mesojed velik kao pola mog prsta je drugo. Kunem se, uđe li ijedan unutra, od svih mojih ukućana, ja ću najbrže pobjeći. Vrišteći.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. svibanj 2024 13:28