Krupna divljač, odnosno, jelen lopatar, jelen aksis, muflon i srna, na Brijunsko su otočje uneseni zbog lova početkom 20. st. Sve su se vrste, osim srne, zadržale na otoku do danas, a kako je proglašenjem nacionalnog parka lov zabranjen, jelenska se divljač prenamnožila.
Problemi pretjeranog broja divljači, ponajviše se očituju na travnjačkim i šumskim površinama zbog prekomjernog brsta prizemnog sloja bilja, ističu iz tog Nacionalnog parka. U šumskim zajednicama vidljiva je očita degradacija i polagano odumiranje šuma jer divljač pobrsti mlade izdanke zbog čega šuma nema mogućnost obnove. Osim toga, nestaje i grmoviti prizemni sloj, što utječe na postupnu eroziju tla jer nedostaje gusti splet korijenja koji drži zemlju na okupu.
Divljač jede dosta selektivno, izbjegava bodljikavo grmoliko bilje kao i miomirisne i otrovne biljke, iz tog razloga takve biljke su dosta raširene na Velikom Brijunu i često preuzmu određeno stanište te ostavljaju prostor za razvoj invazivnih vrsta.
Brojno stanje divljači utvrđuje se svake godine, a na početku provođenja programa kontrole divljači 2011. godine, na otočju je bilo više od 1300 jedinki krupne divljači od kojih su daleko najbrojniji bili jeleni lopatari s više od 1000 jedinki. Ta brojka višestruko premašuje održivi kapacitet divljači koji Veliki Brijun, s obzirom na svoju površinu, uopće može prihvatiti, stoga se s godinama smanjivala njihov brojnost. Zadnje stanje brojnosti tijekom 2020. godine iznosilo je 795 jedinki.
Tijekom 2017. godine poluotok Peneda je ograđen te postoje električna vrata koja omogućavaju zatvaranje tog djela šume kako bi se nesmetano mogla obnavljati i kako bi se kontrolirala populacija divljači.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....