Ruža i Matilda se ne podnose. Pogledaju se kroz ogradu i to je dovoljno da počne drama. Približe se jedna drugoj i onda si (bar mi to tako zamišljamo) dovikuju prostote. Zapravo, tko zna što jedna drugoj točno daju do znanja, ali nije nimalo zabavno. Mrze jedna drugu i očima se ne mogu vidjeti. Zato su ih morali odvojiti.
Reklo bi se da je problem u Matildi, ali Ruža ne podnosi ni Timmyja i Babea, iako su ista vrste. Zapravo, zašto i bi? Ne volimo ni mi sve ljude koje znamo, pa zašto bi činjenica da su to jedine svinje koje Matilda zna išta promijenila? Ona ih ne voli i gotovo.
Njih četvero bezbrižno žive, ruju zemlju, jedu i strijeljaju pogledom jedni druge u azilu Farmica, nedaleko od Našica. Imaju prilično društvo: tu je magarac Miško, poni Rocky, sedam koza, osam patki, 25 kokoši, četiri divlje patke...
Svoj je novi dom u azilu, nakon što je Mae Isaksson veterinarska inspekcija zabranila rad u Pazinu, pronašao i spašeni galeb Poppy, o kojem je ona brinula. Ne leti, ali taj nedostatak tip nadoknađuje karakterčinom i pol. Dio patki je njegova ekipa, s njima je super i jako ih voli. No, jedna od tih patki ne voli neku iz drugog klana, pa se zapravo svi zaobilaze. Poppy je član tima i jao si ga patkama iz druge ekipe ako nalete na njega, jer će čuti što on i njegova ekipa misle o njima.
Uz njih, a u sklopu Farmice, nalazi se i azil za pse, koji je i službeno dobio sve dozvole u listopadu 2020. godine. Mislite da psi čuvaju posjed? Ma kakvi, to čini poni Rocky. Kad netko nepoznat dolazi, zaleti se na ogradu i tjera osobu što dalje. I ne izgleda nimalo slatko i simpatično kad iskesi zube, moramo priznati.
- Kod nas je svaki dan drugačiji. Znamo tko koga voli, a koga smo morali razdvojiti. Tek smo krenuli, pa nam puno toga fali. Evo, baš radimo zimske nastambe, tako da naši štićenici mogu preko zime biti u toplome. Kako se snalazimo? Teško. Grad Našice nam pomaže minimalno, iako zbrinjavamo životinje s područja grada i istovremeno izgrađujemo azil od nule, pa gotovo sve financiramo od donacija - kaže Ivana Varkonji, voditeljica azila.
Ona je u samo dvije godine postigla gotovo nemoguće: prikupljen je novac za otkup ogromnog imanja, koje je ograđeno i uređeno za prihvat životinja. Potom su zadovoljili rigorozne uvjete veterinarske inspekcije i dobili dozvolu za rad.
Briga o životinjama je cjelodnevni posao. Uz gore nabrojane, trenutno brinu o 40 pasa i nekoliko mačaka. Sve njih treba nahraniti, pustiti da se istrče, ranjenima dati terapiju i raditi s onima koji su istraumatizirani.
- Puno se ovdje radi kako bi svima bilo dobro, ali ja mislim da smo tek krenuli. Mnogo je stvari koje želimo učiniti - ne samo spasiti sve životinje koje trebaju spas, nego i educirati građane o nužnosti kastracije, o tome da životinji treba pomoći... Ugledamo se na prijateljsku udrugu Pobjede iz Osijeka, oni su uz nas od početka i znam da ćemo i ubuduće raditi dobre stvari za životinje. Prije, dok smo bili udruga, to smo radili sa smanjenim kapacitetom, a sada ćemo moći ozbiljnije i više pomoći - kaže Ivana i dodaje kako je sad pred njima veliki posao: natjerati gradove i općine da se pridržavaju zakonskih odredbi i sklope ugovor s azilom, koji će se brinuti o napuštenim psima i mačkama s njihovih ulica.
