Almira Osmanović, nacionalna prvakinja baleta, velika umjetnica i velika ljubiteljica životinja najbolji je sugovornik za proslavu početka sezone čarobnog Orašara.
Tvoj kućni ljubimac je?
Moj 16-godišnji Rex je mješanac.
Kako ti se život promijenio otkad imaš ljubimca?
Uglavnom je sve ostalo po starom. Rex je odmalena bio jako dobar, poslušan i umiljat, a kako ima samo sedam kilograma, ja sam ga od početka svugdje vodila sa sobom ,tako da je on bio na mojim predstavama, probama i predavanjima. Puno smo kilometara zajedno prešli, a čak smo i letjeli nekoliko puta!
Kako balansiraš između brige o ljubimcu i posla kojim se baviš?
Uglavnom je Rex moj pratitelj, a ako ipak ne bi mogao negdje sa mnom, onda bih ga ostavila svojoj djeci. Nisam nikada imala neku preveliku brigu oko njega. Naprosto mi se posrećilo!
Koju bi anegdotu mogla podijeliti s nama?
Zanimljivo je to da ja nisam izabrala Rexa nego je on mene. Moja kćer Sara ga je dobila na poklon, kao svog prvog psa. Kad je Rex ugledao mene, to je bilo to. Samo je mene slijedio i doslovno me zaljubljeno gledao. I tako je sve krenulo .Naprosto nisam mogla odoljeti.
Inače, ja nikad nisam njega držala na lajni. On bi uvijek bio tu negdje oko mene, neprimjetan ali bi me budno motrio. Jednom sam u Splitu pila kavu na nekoj terasi u društvu svoje prijateljice. Nakon uobičajene ćakule, digle smo se da bi još malo prošetale Rivom. Nakon nekog vremena shvatila sam da nas Rex ne slijedi.
U šoku sam se vratila u taj kafić, ali njega nitko nije vidio. Naravno da sam bila užasnuta tim više jer ga nitko nije vidio. Potraga je potrajala još neko vrijeme, dok mi nisu javili s porte HNK da me Rex tamo čeka. Znao je točno sve lokacije gdje sam radila.
Kupiti ili udomiti?
Udomiti, naravno!