Otkako je 2014. Sveučilište u Durhamu objavilo studiju u kojoj su otkrili vezu između pasa koji su slavni u nekom filmu i popularnosti određene pasmine, sve se promijenilo. Veza je postala jasna, a počela je već Disneyevim klasikom Nevjerojatno putovanje (1963.), kada je porastao broj labradora u SAD-u. Slično se dogodilo i 1996. godine, nakon psa 101 Dalmatinac, kada su mališani bilo oduševljeni tom pasminom i mnogi su ih poželjeli kao poklon za Božić. No, njihovi roditelji su kasnije otkrili kako ti psi nisu onako slatki kao na filmu - nije ih lako trenirati i općenito nisu baš idealni za obitelji s djecom, piše Brussels Times.
Filmovi, dakle, mogu objasniti to što su određene pasmine popularne, jednako kao i to što ljudi vole kupovati pse kakve imaju njihovi omiljeni glumci, pjevači... Kad je Paris Hilton u svojoj ručnoj torbici počela nositi čivavu Tinkerbell, njena generacija je postala oduševljena malenim psima.
Jednaka se stvar dogodila i s Australskim labradoodleom. Pasmina je postala poznata još u 80-ima, ali je postala iznimno popularna tek 2009. godine, kada je bivši predsjednik SAD-a Barack Obama doveo kujicu Bo u Bijelu kuću, kao poklon starijoj kćeri koja je alergična na pseću dlaku. Wally Conron, uzgajivač koji je stvorio ovu pasminu, odmah je znao da je Pandorina kutija otvorena, zbog čega je pisao Obamama moleći ih da ne udomljavaju psa te pasmine.
Conron je pasminu stvorio 1989. godine, nakon što ga je jedna žena zamolila da joj pomogne naći psa koji bi joj pomagao, jer ima problema s vidom, a ne bi smetao njenom suprugu, koji je bio alergičan na pse. Conron je najprije pomislio na pudle, no one nisu dobri psi za asistenciju, pa je zaključio da bi bilo idealno križati labradore i pudle. Kad je prvi labradoodle bio uspješan kao pomoćnik, moglo se očekivati da će i pasmina postati popularna, no nije. Ljudima se jednostavno nije sviđala ideja miješanja tih dviju pasmina.
Sve se promijenilo kada je Conron spojio dva imena i promijenio marketinški pristup. Nakon toga su se psi počeli uzgajati diljem svijeta. Dovelo je to do brojnih problema, jer se nije kontroliralo nasljedne bolesti i stvoreni su bolesni psi, koji imaju poteškoća s očima i kukovima, a česta je i epilepsija. Conrad je tijekom karijere uzgojio samo 32 labradoodlea i to nakon pomnog genetičkog testiranja.
No, unatoč tome što su u svijetu iznimno popularni, kod nas i nisu.
- U ordinaciji ih imam svega nekoliko, a znam da je i kod mojih kolega jednako. Ljudi ih ne kupuju pretežno zbog toga što se ne linjaju, jer to nije nužno istinito. Naime, svaki je križanac individualan, sve boje i tipovi dlake dolaze u obzir, izgledaju drugačije... Ako je više na pudlu, neće se linjati, ali ako je dlaka na labradora, to neće biti tako - pojašnjava veterinarka Silva Rakočević.