Da je netko Stipici prije dva mjeseca rekao kako će mu život izgledati, ne bi vjerovao. Da ste mu rekli: čuj, stari, početak će biti gadan, netko će te vući ulicama Kistanja i ogrebati te do kosti, užasnuo bi se. S obzirom na to da mu je život do tad bio šugav, to ga ne bi iznenadilo, no nastavak priče bi. Da će po njega doći iz Knina, da će ga liječiti i naučiti da je dodir super, da će se oporaviti i za Novu godinu dobiti svog medvjedića, to nikad ne bi mogao zamisliti. Sjećate ga se, zar ne, kad smo objavili da je taj jastučić i medu pazio kao najveće blago, od kojeg se nije htio odvojiti. Ne čudi to, kad maleni nikad u životu nije imao nešto svoje.
Ali sad je dobio nešto svoje. I to ne nešto, nego sve: svoju skrbnicu, svoju ogrlicu, svoj krevetić... Dobio je cijeli svijet, zapravo, a moramo se pohvaliti da smo i mi malo pomogli, jer je njegova današnja vlasnica vidjela naš tekst. Najprije je samo uplatila za njegovo liječenje, a onda je vidjela njegovu sliku koja nije bila zamućena, što moramo napraviti kada je riječ o prizorima koji bi mogli biti uznemirujući. Taj pogled je promijenio sve - shvatila je da je maleni podsjeća na njenu pokojnu kujicu Bubicu, koja je umrla od starosti prije gotovo tri godine.
- Nisam planirala ikad više imati psa, stvarno. No, nisam mogla prestati misliti na njega, pa sam ga dovela kući. Da znate koji je to dobrica. Očekivala sam da će imati traume, zbog svega što je prošao, ali jedino čega se boji je metla. Kad je uzmem u ruke, počne lajati, tako da pretpostavljam da ga je netko sigurno nekad udario metlom - priča njegova udomiteljica Branka Bezić-Filipović iz Splita.
Kaže kako se jasno vidi da o psu nitko, dok ga nije preuzela kninska Udruga Berta, nije vodio računa. Njima pripisuje činjenicu da je došao bez trauma i socijaliziran, jer smatra da su napravili pravo malo čudo kako bi ga naučili da će živjeti s nekim. Puno toga još malac mora naučiti, kaže, no trudi se.
- Bio je sa mnom na predstavljanju moje knjige i bio je tih kao bubica. Mislim da je u malo vremena puno naučio - sad radimo na tome da prihvati moje odlaske iz stana kao nešto normalno. Eno ga sad, dok mi pričamo spava pod klavirom, tamo mu je najbolje. Pustim ga da bude gdje god želi, a on je stvarno zahvalan na svemu. Dobar je s ljudima i psima, tako da je zaista prekrasan - pojašnjava Branka, koja za svojeg novog krznatog prijatelja ima samo riječi hvale.
