‘Ovo je šest tipova žena koji će vam u parku doći dati savjet kako odgojiti svojeg psa‘

U jednoj od proteklih kolumni osvrnula sam se na ponašanje muškaraca dok šećem ozbiljne pse. Zanimljivo, nitko od mojih poznanika i prijatelja se nije uvrijedio. Ovaj put ću biti blaga prema braći što bi značilo da su na tapeti žene. Koje trče s vukovima.

Ako imate djecu vjerojatno, poput mene, poludite na ljude koji vam imaju potrebu udijeliti dobronamjeran savjet u trenutku kad dijete plače, ima tantrum ili nešto jednako nepodnošljivo. Cijeli život ste čekali baš tu gospođu da se ukaže kao Deus ex machina i Svevišnji je uslišao vaše molbe poslavši vam dobrotvorku koja dijeli 40 savjeta u minuti. Vi sad možete umrijeti 7 posto pametniji, a za sve je zaslužna Ona.

Nešto mlađe i zgodnije verzije, makar nerijetko s katastrofalnim modnim ukusom, u vaš su život poslane da vam poklone znanja o odgoju pasa. Široke hlače nose nasilno nenasilne vlasnice koje koriste svaku priliku da vas u ime ljubavi, razumijevanja i tolerancije osuđuju i ponižavaju. Ne lakiraju nokte i ne boje kosu jer je to toksično kao i vaša aura ako ste slučajno odlučili da je pametno psa u procesu socijalizacije držati na uzici i staviti mu brnjicu. Neobično važno je da se na prvi pogled vidi da su njihovi mezimci mješanci jer je to elegantan način da se demonstrira dosad neviđena dobrota. Čut ćete pametna pitanja kao što su ‘Kako bi tebi bilo da ti netko stavi brnjicu? i ‘A da ti probaš spavati u boksu?’ te ćete nakon kratkog predavanja o ravnopravnosti čovjeka i psa početi zavidjeti toj ženi koja sasvim sigurno, kao i njen pas, cijeli dan leži na kauču dok ih oboje netko drugi hrani. Ravnopravno.

Žena koja šeće psa u štiklama u pravilu grabi Fifija, sprema ga u budući dekolte i bježi čim vas vidi. S njom nema problema i nju želite za susjedu pod uvjetom da vas ne ulovi kad ste bez pasa u pokušaju da vas izrešeta citatima iz Alkemičara koji su posebno oplemenili njen ionako bogat unutarnji svijet.

Od žena koje na fleksicama šeću nizozemske ovčare nabavljene zbog spota Lane del Rey biste pak trebali bježati vi, a i djeci predložite da diskretno pređu cestu kad vide spomenute dame, ali to je tema za neki drugi tekst.

Neke vlasnice jack russell terijera svoje male strojeve za ubijanje puštaju da slobodno šeću po školskim igralištima i restoranima. Mišljenja su da ste vi svog psa razmazili. Nisu njihove bake palile grudnjake da bi one morale svom anđelu ukinuti slobodu skakanja po dojiljama, ljudima koji žele u miru pročitati novine uz jutarnju kavu i djeci koja igraju nogomet. Vaša je odgovornost da svom psu oduzmete sve instinkte da bi ga mala duša mogla opušteno grickati između 6 i 12 minuta, bez da vaš ljubimac pokaže ikakvu reakciju. Još jedna neponovljiva mogućnost za upijanje velikih životnih spoznaja.

‘Majke’ pasmina za koje se zna da su divne naravi, makar o tome ne postoji nikakva statistika, dobre su žene i vole sve životinje jednako, ali baš ovakvu vrstu kakvu imate vi nikad ne bi nikad imale, što vam, naravno, više puta kažu. Imaju kratku kosu i BLM majicu dok njihovi dečki imaju dugu kosu i ružičastu majicu jer jako poštuju različitosti, ali u svojoj širini ipak ne mogu shvatiti zašto bi itko imao psa koji nije neka vrsta retrivera.

Moje pak miljenice nemaju ni djecu ni pse, ali znaju što vi krivo radite. Na njihovom Instagram profilu piše ‘Pusti selo neka priča’, ali im usprkos beskrajnim fotografijama u kupaćem kostimu s čašom u ruci nikako ne polazi za rukom da netko zaista priča o njima. Sve što bilo koji muškarac kaže im je najpametnija i najduhovitija stvar koju su u životu čule. Premda feministice, najsretnije su kad njihovim prijateljicama partner pokaže gdje im je mjesto. Aktivistice su za prava životinja, ali ljubav prema psima završava tamo gdje dlake na kauču počinju. Dlake na kauču su, naime, smrt za život na Tinderu, a i mogućnost da baš tebe usprkos tome što se baviš apsolutno najnezanimljivijim poslom na svijetu preklinju da se fotografiraš za Dom i dizajn rapidno pada. Znanje se manifestira okretanjem očima, prčkanjem po kosi i nazalnim izvikivanjem rečenica općenitih i besadržajnih poput glazbenog ukusa plesačice po stolovima. ‘Kako možete?’, ‘Ja to ne kužim’ i ‘Džizs’ neke su od njih.

I na kraju, ne bi li bilo licemjerno tekst o tome koliko savjeti iritiraju završiti savjetom? Nije li bolje završiti ga pitanjem?