Potoo je zaista neobičan stvor. Riječ je o ptici koju se može naći u Južnoj Americi, no nekoć su vladale svijetom. Dobro, nisu baš vladale, samo ih je bilo posvuda, a to nekoć je bilo za vrijeme Oligocena i Eocena, što je bilo, pa, prilično davno. Oligocen je trajao od prije 34 milijuna do prije 23 milijuna godina, a Eocen prije otprilike 56 do 33,9 milijuna godina. Koliko god davno bilo, tada je ovih stvorenja bilo i u Europi, jer su im fosili nađeni u Francuskoj i Njemačkoj. Malo ih je vrijeme promijenilo, naravno, no riječ je o istim pticama.
Njihova okolina u to vrijeme sigurno nije neobično reagirala na njih - druge životinje su ili bježale od njih ili ih lovile, ovisno kako koja. No, kad su se puno, puno kasnije pojavili ljudi, malo su ih se pribojavali. Za to je zaslužan njihov neobičan izgled, ali i zvuk njihova pjeva.
U mitologiji Maja ove su ptice simbolizirale promjenu, dobru ili lošu, ali ako se čovjek previše zagleda u njihove oči time na sebe navlači gnjev bogova, smatrali su tada. Naravno, nije ih to smetalo da potooe žrtvuju tim istim bogovima. Lovili su ih noću, premda su te ptice živahne u to doba. Rade to ljudi i danas - u određenim dijelovima Južne Amerike noćni lov potooa je svojevrsni hobi.
Ove su ptice noćna stvorenja i rijetko lete danju, što objašnjava ponašanje potooa na snimci. Radi ono što i drugi pripadnici njegove vrste: stane na kakvu granu i žmirkajući gleda uokolo. Ako procijeni da dolazi opasnost, ukoči se i glumi da je grana. Tako i lovi: stoji, glumi drvo, a kad proleti insekt, ugrabi ga. Potom opet glumi drvo. Uglavnom jede kukce, koje guta, ali kad je i prilici, pojest će i manju pticu. S obzirom na to da potooi imaju između 21 i 58 centimetara, jasno je da love zaista sitne ptice.
Zanimljivo je što radi kad vidi predatora. Ako glumljenje drveta ne pomogne, predatora pokuša zastrašiti tako što širom otvori oči i glasa se. Ako to ne upali, a nekako vjerujemo da većina životinja pobjegne kad drvo oživi, zabulji se u njega i počne se čudno glasati, potoo jednostavno odleti.
Što se tiče njihovog ljubavnog života, monogamne su. Par ne gradi gnijezdo, nego mama snese jedno jaje u udubljenje na grani. Na njemu po danu uglavnom sjedi tata, dok se po noći izmjenjuju. Gnijezdo ne rade kako bi se skrili, jer ptić kad izađe iz jajeta također izgleda kao grana, a ako nema jasnih znakova da je on tamo, nitko ga neće napasti i pojesti.
Sve u svemu, vrlo mudre ptice.