Novo istraživanje otkrilo tko je, vrlo vjerojatno, kriv za izumiranje mamuta

Prije otprilike 20 tisuća godina, mamuti su bili relativno brojni. Do prije otprilike 10 tisuća godina, gotovo su svi izumrli, a njihov nestanak bio je iznenađujuće brz s obzirom na milijune godina tijekom kojih su uspijevali na Zemlji, piše Green.

Postavlja se pitanje zašto su mamuti tako brzo izumrli? Godinama je glavno objašnjenje bilo u monumentalnoj promjeni klimatskih uvjeta. Naime, prije otprilike 11.000 godina završilo je razdoblje Posljednjeg ledenog doba. No, nova studija otkrila je da su rastuće globalne temperature vjerojatno imale puno manji utjecaj na izumiranje mamuta nego što smo možda mislili.

Nova analiza povezala je opadanje ranih proboscidija – reda životinja koji uključuje slonove, vunaste mamute (Mammuthus primigenius) i slične vrste – s porastom ljudske populacije.

“Pojava modernih ljudi ubrzala je stope izumiranja, uzrokujući nedavni pad raznolikosti, dok je regionalna klima imala manji utjecaj”, piše tim pod vodstvom ekologa Torstena Hauffea sa Sveučilišta Fribourg u Švicarskoj.

Pritom, izumiranje vrste često nije rezultat samo jednog faktora, već niza okolnosti. Sve neprikladniji staništa, nedostatak resursa za hranu i povećana konkurencija za njih te predacija od strane drugih vrsta, uobičajeni su čimbenici, navode autori studije.

Pritom je uloga lova na mamute godinama bila predmet stalne rasprave – u kojoj je mjeri lov zaista utjecao na izumiranje ovih vrsta. Hauffe i njegovi kolege željeli su istražiti kakva se korelacija, ako uopće, može naći između dolaska modernih ljudi i opadanja broja mamuta.

Za to su koristili neuronsku mrežu. Trenirali su algoritam da pretražuje fosilne zapise, kvantificira smanjenje vrsta proboscidija i uspoređuje ta smanjenja s drugim čimbenicima u njihovom okolišu kako bi identificirali uzroke. Model je sačinjavao podatke o 2.118 fosila iz 175 vrsta proboscidija koji su živjeli između 35 milijuna i 10.000 godina, uključujući promjene u njihovoj morfologiji, kao što je veličina kljova.

Model je također razmatrao 17 mogućih čimbenika koji bi mogli utjecati na smanjenje populacije tih životinja, uključujući klimatske i ekološke podatke te dolazak ranih hominida prije otprilike 1,8 milijuna godina, kao i dolazak modernih ljudi prije otprilike 129.000 godina.

U početku je raznolikost bila relativno niska, ali jedinstvene prilagodbe polako su se pojavljivale kako su se populacije razvijale kako bi se prilagodile novim okolišima i prehrani. Ova specijacija bila je osobito izražena na kraju neogenskog razdoblja, s dentalnom morfologijom različitih vrsta koja je ukazivala na visoku razinu prilagodljivosti u prehrani.

Međutim, kad su ljudi stigli na scenu, sve se raspalo. Stopa izumiranja naglo je porasla, dostigavši vrhunac s 17-strukim povećanjem, neovisno o drugim čimbenicima. Na ovaj je način klima bila tek četvrta po redu među prediktorima, odgovorna za samo blago povećanje stope izumiranja.

Ovo sugerira da je značajan utjecaj ljudskog lovca sada ozbiljan kandidat za vodeći uzrok izumiranja ovih vrsta. “Otkrili smo da, iako su ljudi imali najveći utjecaj u zadnjih otprilike 120.000 godina, naši rezultati također ukazuju na slabiji, ali značajan utjecaj ljudske loze u ranijim vremenima, što podržava druge studije koje sugeriraju dugotrajan štetan antropogeni učinak na bioraznolikost.”