KOLUMNA VETERINARKE

‘Ne pričamo dovoljno o epilepsiji pasa. Evo svih detalja o bolesti i što vlasnici trebaju učiniti‘

Jedan izolirani napadaj nije potrebno liječiti, ali ako se u 24 sata pojavi više generaliziranih napadaja, onda je to nešto drugo

Silva Rakočević

 Privatni album

Epilepsija je najčešći neurološki poremećaj kod pasa, a procjenjuje se da pogađa otprilike 0,75 posto populacije pasa. Pojam epilepsija odnosi se na heterogenu bolest koju karakterizira prisutnost rekurentnih, neprovociranih napadaja koji su rezultat abnormalnosti mozga. Stanje može biti naslijeđeno (genetska ili idiopatska epilepsija), uzrokovano strukturnim problemima u mozgu (strukturna epilepsija) ili proizaći iz nepoznatog uzroka (epilepsija nepoznatog uzroka). Određivanje odgovarajućeg režima liječenja epilepsije pasa, ovisi o točnoj dijagnozi vrste i uzroka napadaja, nakon čega se mogu odrediti odgovarajuće terapijske mogućnosti.

Dijagnoza i klasifikacija napadaja u epilepsiji

Iako u ljudi postoje sustavi klasifikacije napadaja, još ne postoji široko prihvaćen sustav klasifikacije za napadaje u pasa. Ljudske klasifikacije nisu uvijek jasno primjenjive na pse, a često postoji zabuna oko značenja specifične terminologije u veterini. Napadaj se prvenstveno klasificira prema tome gdje počinje u mozgu. Neki vlasnici mogu primijetiti specifično ponašanje koje prethodi napadu epilepsije, dok je u ljudi to vrlo teško .

Klasifikacija napadaja

Opis napadaja je najkritičnija informacija potrebna za dijagnozu pseće epilepsije. Postoje dvije vrste napadaja: generalizirani i fokalni. Generalizirani napadaji zahvaćaju obje strane mozga na početku, a karakteriziraju ih klinički znakovi vidljivi na obje strane tijela. Te napadaje karakteriziraju nevoljni pokreti mišića ili iznenadno povećanje mišićnog tonusa. Tijekom generaliziranog napadaja, svijest pojedinca o okolini je tipično poremećena, može doći do lučenja sline, mokrenja i defekacije.

Fokalni napadaji potječu iz diskretnog područja mozga, a karakteriziraju ih znakovi koji utječu na jednu stranu ili određeni dio tijela. Oni se manifestiraju abnormalnom motoričkom aktivnošću - to su trzaji lica, pokreti žvakanja, veslanje udova, strah, traženje pažnje ili promjene u autonomnim funkcijama - dilatacija zjenica, salivacija, povraćanje. Svjesnost može, ali i ne mora biti poremećena tijekom žarišnih napadaja. Ponekad se i fokalni napadaj može proširiti na obje strane mozga pa postati generaliziran.

Opisivanje napadaja

Vlasnici pasa bi trebali voditi dnevnik s detaljnim informacijama o tome kada napadaji počinju, koliko traju, koliko često se pojavljuju, koji dijelovi tijela su zahvaćeni i s kojim simptomima. Također bi trebali obratiti pozornost na to kako se psi ponašaju nakon napadaja. Neke će se životinje brzo vratiti u normalu, neke će imati poteškoće u stajanju i kretanju, biti nakratko slijepe, bojati se, biti pospane... Svi ovi simptomi mogu trajati različito dugo i utjecati na izbor liječenja.

U nekim slučajevima, napadaji mogu biti posljedica izlaganja specifičnom podražaju, kao što je bolest, izloženost nekom toksinu, problemi s metabolizmom, bolesti jetre i bubrega (reaktivni napadaji). Takve se vrste napadaja u pravilu ne liječe standardnim antiepileptičkim lijekovima. Postoje i takozvani refleksni napadaji koji se javljaju nakon izloženosti psa nekoj buci, bljeskanju svijetla, nekim složenijim pokretima ili ponašanjima.

Vrste epilepsije u pasa

Idiopatska epilepsija je bez prepoznatljivog strukturalnog uzroka i prepoznatljivog genetskog porijekla. To znači da je točan uzrok epilepsije uglavnom nepoznat.

Strukturalna epilepsija se javlja zbog oštećenja ili malformacije mozga (upalne bolesti mozga, rasta intrakranijalnog tumora ili traume glave). Nekad uzrok leži u kongenitalnim malformacijama ili vaskularnim događanjima u mozgu - primjerice, moždani udar. Takva vrsta epilepsije može se dijagnosticirati MRI mozga ili analizom cerebrospinalne tekućine.

Etiologija epilepsije

Specifični biokemijski mehanizmi kod epilepsije još nisu u potpunosti razjašnjeni, iako se smatra da napadaji nastaju zbog disfunkcije električne aktivnosti mozga.

Liječenje epilepsije

Antiepileptični lijekovi djeluju tako što inhibiraju djelovanje ekscitacijskih neurotransmitera, stimuliraju inhibitorne puteve ili mijenjaju funkciju ionskih kanala u mozgu. Jedan izolirani napadaj nije potrebno liječiti, ali ako se u 24 sata pojavi više generaliziranih napadaja, ako pas ima najmanje dva do četiri napadaja unutar šest mjeseci, tada se može u dogovoru s veterinarom treba pristupiti liječenju. Najčešći lijekovi su fenobarbital, kalijev bromid, levatiracetam i zonisamid. No, vrstu i dozu lijeka treba odrediti veterinar.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. lipanj 2022 12:03