Utočište Blue Cross nedavno je objavilo kako je njihova najpoznatija štićenica, krava Milica, jako loše. Nadali su se kako će se situacija promijeniti i pokušali su baš sve - dolazili su veterinari, dobivala je cijeli niz terapija, kao i dodatke za jačanje imuniteta. Očistili su joj papke, u nadi da će se početi podizati na noge. Ona je, naime, počela većinu vremena ležati, a tek tu i tamo se očajnički pokušavala dići.
- Više puta smo zvali traktor da ju možemo pridići, no sad samo odmah opet zalegne. Bilo je prejako sunce pa smo joj složili nadstrešnicu da ju štiti od opekotina, sad su počele kiše i tuče pa smo improvizirale drugačiju nadstrešnicu od cerade. Dajemo joj i ekstra količinu jabuka za desert u nadi da će ju razveseliti kao nekada. No, ona je i dalje sve lošije i sve više paničari i vidljivo se muči. Veterinari kažu da ne možemo učiniti ništa što već nismo probale i da joj tijelo doslovno propada. Jedino što nam sad preostaje je omogućiti joj da umre u miru, bez da se pati, dok ju mi mazimo i dok osjeća sunce - napisale su voditeljice utočišta na Facebooku.
Prisjetili su se i njenog dolaska, prije četiri godine. Prije toga je Milica desetak godina bila u mliječnoj industriji, a potom je, kad više nije bila korisna, završila na Veterinarskom fakultetu. Ni na jednom od tih mjesta nikad nije bila vani niti je vidjela sunce. Zbog toga se prva tri mjeseca bojala izaći iz štale.
- No, kad je izašla, zaljubila se u sunce i prirodu i više se nije dala utjerati u štalu. Samo je stajala vani i njušila zrak toliko dugo da je već imala opekotine od sunca po njuškici. Ne možemo opisati koliko nas guši ta pomisao, činjenica da je jedna krava koja toliko uživa u životu i u suncu, morala prvih deset godina života provesti tako kako ih je provela, vezana uz zid, mučena, izrabljivana i tretirana gore od stvari.
Svjesne smo da su joj ove zadnje četiri godine kod nas praktički "poklonjene" jer si mi ljudi uzmemo za pravo odlučivati o nečijem životu. Prije četiri godine je trebala završiti u klaonici za nečiji tanjur nakon što više nije bila sposobna izdržati vježbe na fakultetu. Svjesne smo svega ali i dalje užasno boli Veterinar je rekao da bi Milica vjerojatno doživjela 20 godina da je od početka života živjela kao kod nas - napisale su.
No, našle su se stavljene pred zid. Milica, unatoč svemu što su isprobale, kopni. Bez obzira koliko je sebično žele zadržati za sebe, a priznaju da jesu, moraju se oprostiti od nje. Ne smiju dozvoliti ljubavi da prevagne, jer bi to značilo da će Milica patiti. Treba je pustiti da ode, iako je to teško. Dobile su dozvolu od veterinarske inspekcije, pa će je zakopati na njenoj livadi blizu štale. Tamo gdje su zakopale i nikad prežaljenog prasca Sausagea. Ideja je da oboje pronađu vječni mir na mjestu gdje su bili sretni i voljeni.
Ružno je, u sjenci smrti, spominjati novac, no on je potreban. Ne samo da se do kraja plati veterinarima za sve pokušaje liječenja, nego treba imati novac za plaćanje uspavljivanja. Treba unajmiti i bager, koji će joj iskopati grob, kao i traktor za pomicanje njenog 600 kilograma teškog tijela do zadnjeg počivališta. Može se pomoći donacijama na IBAN HR6025000091101016783 (primatelj: udruga Plavi križ, opis: za Milicu ) ili na paypal: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..
- Divnoj Milici osim donacijama, možete pomoći i tako da drugi put kad vidite kravu pogledate u njene oči i prepoznate u njima volju za životom i slobodom. Niti jedno živo biće ne zaslužuje biti iskorištavano na način na koji je bila Milica. Niti jedna čaša mlijeka ili odrezak nisu vrijedni nečijeg života Milica je i s ove kratke četiri godine normalnog života bila samo jedna od ekstremno rijetkih. Većina krava i dalje ne zna kako je to kretati se slobodno niti kakav je osjećaj vjetra na tijelu i sunca na njuškici. Milica je ovu priliku dobila jer je od tisuća ljudi koji su samo prošli kraj nje, svjesni njene patnje, jedna mlada osoba u Miličinim očima vidjela nekog vrijednog ljubavi Ne okrećite glavu jer uvijek možete nekome promijeniti život - napisale su voditeljice skloništa.