Kako vaše mačke reagiraju u veljači? Mi smo vidjeli svakakve prizore u ovom mjesecu ljubavi

Ah, ta veljača. U nama mačkovlasnicima uvijek budi neke lijepe uspomene. Ili baš i ne.

Sjećam se prve veljače kada je u naš život uletjela tada još posve divlja uličarka Shakti kojoj smo pružili dom kao i njenim mladuncima.

Vjerni čitatelji znaju da ideju doma na drugom katu stana nije najbolje prihvatila. Do te mjere da smo ju izbjegavali i pomalo je se pribojavali jer bi režala na nas kada bismo se približili. Davali smo joj vodu i hranu i to je bilo to od interakcije.

- Morate ju sterilizirati - glasili su savjeti dežurnih pametnjakovića. Da, naravno da moramo i potpuno smo toga svjesni, ali uzmi ti u ruke nekoliko kilograma čistog ludila koje će ti otkinuti ruku i iskopati oko prije nego što ju uopće staviš u transporter.

I tako je došla veljača, a naša Shakti još je bila na vrhuncu plodnosti. Bilo je to nepodnošljivo, pa sam i dan danas zahvalan susjedima što nas nisu gađali kakvom praćkom ili, nedaj Bože, sačmaricom u prozore.

- Meooow. Meooooowwww. Mijauuuu - redale su se pjesme ispod našeg prozora. Iako smo tada živjeli na drugom katu (sada smo u prizemlju), Shakti je seoskim mačorima očito bila toliko privlačna da su je nanjušili i na toj visini. Svake noći okupljao bi se "orkestar" i tražio njenu pozornost, a ona bi stajala na prozoru i čeznutljivo ih promatrala. Zavijali bi kao ludi, a mi nismo znali kako ih otjerati. Bila je, doslovno, glavna mačka u kvartu. Pravi mačji Romeo i Julija, samo sa sretnijim završetkom. U isto vrijeme je i prema nama, po prvi puta otkada se znamo, postala krajnje mazna. Samo je htjela da ju se dodiruje, mazi, da joj se pridaje pozornost. Kako ono kažu - mačka u veljači. Kada je to razdoblje ludila konačno završilo, a mi smo se napokon naspavali, dogovorili smo sterilizaciju. Od tada među nama vladaju mir i ljubav, a mačji plesni zborovi ne pojavljuju se više pod prozorom.

No, eto te nesretne veljače i ove godine. Pa po cijelom kvartu opet meooow, mijauuuu. Muči to i naše tinejdžere, Ritchieja i Aleistera. Znatiželjno gledaju što se događa, nije im jasno kakve su to bestijarije. Ima u kvartu dosta mačaka, susjedi ih rado hrane, vjerojatno neke nisu sterilizirane, pa se u noćnim satima odvijaju prave orgije.

Jedini koji sve to uvijek prespava je Čupko. Najstariji je mužjak među njima. I on je u početku imao svoje ulične avanture. Reklo bi se, naživio se. Ne toliko po godinama, jer nije mu ni peta, već po doživljajima, o kojima ste već mogli čitati. Kada začuje sirenski pjev neke lijepe mačkice, on se lijeno prevrne na bok i nastavi spavati, kao u nekom lošem šovinističkom vicu.

Ipak, veljaču ne treba podcjenjivati, kao ni potrebu da se mačke kastriraju ili steriliziraju. Upravo je ovo razdoblje godine kada one "divljaju", pa će, naročito mužjaci, u potjeri za mirisom svoje partnerice izgubiti glavu. Zanemarit će opasnosti od prometa, kretati se cestama kojima dosad nisu, ludo mijaukati cijelim kvartom...

A za kraj, evo i malog "spoilera". Naime, uz troje ljudi i četvero mačaka, što bi bilo sedam, sada nas je - deset. Da, imamo nove članove obitelji, i to čak tri, ali ovog puta nemaju ni dvije niti četiri noge nego čak šest. Ne smijem otkrivati detalje jer to je tema mog novog članka na ovim stranicama, ali mogu vam samo reći da su, unatoč uvriježenom mišljenju, izuzetno slatki i druželjubivi, a mačke ih obožavaju, do te mjere da spavaju uz njihov terarij. Još nisam siguran je li to zato što ih vole ili ih žele pojesti, pa im baš i ne dozvoljavamo previše druženja, no mislim da će i ta "tvrda kohabitacija" uspjeti. Shakti se, dok ovo pišem, opasno oblizuje, pa možda da ipak pričekamo s upoznavanjem.

Više uskoro...