Iz Nacionalnog parka Sjeverni Velebit objavili su kako zahvaljujući Marinu Mandekiću došli do snimke tetrijeba koji pjeva, kako kažu, svoj svadbeni pjev. On se sastoji od četiri tijela, od kojeg je svakog zbog specifičnog zvuka lako razlikovati.
- Prvi podsjeća na zvuk udarca drvo o drvo, drugi dio su isti, samo ubrzani udarci, a u trećem djelu se čuje zvuk "plunk" nalik onome koji se čuje prilikom vađenja čepa iz boce. Četvrti, završni pjev tzv. brušenje sliči zvukovima brušenja kose. Mužjak pri brušenju slabije vidi jer su mu oči prekrivene kožom i ne čuje zbog glasnoće zvuka koji proizvodi pa je tako i dobio naziv gluhan - pojasnili su iz parka.
Kako kažu iz udruge BIOM, riječ je o ptici koja, prema posljednjim istraživanjima, rapidno iščezava s naših prostora. Izvorno je ova vrsta naseljavala velika prostranstva Gorskog kotara i viših područja Like, no uslijed različitih čimbenika od kojih je sigurno najvažnije globalno zatopljenje te s tim povezano nestajanje odgovarajućih staništa (prvenstveno šume smreke), vrsta se danas održala na mnogo manjem području.
Tijekom najnovijih istraživanja 2022. i 2023. godine na području ekološke mreže Gorski kotar i sjeverna Lika nije zabilježen niti jedan znak prisutnosti tetrijeba gluhana. Na području Like vrsta je najnovijim istraživanjima ipak utvrđena, no samo u području Nacionalnog parka Sjeverni Velebit te na području planine Plješevice u istočnom dijelu Like. Ukupno je na ta dva lokaliteta utvrđen mali broj mužjaka i ukupna je populacija procijenjena na svega 20-40 pjevajućih mužjaka.
Tetrijeb gluhan je stanarica i nastanjuje crnogorične i mješovite crnogorično – listopadne otvorene šume. Pokazatelj je zdravog, starog šumskog ekosustava i visoke bioraznolikosti. U proljeće i ljeto najčešće se nalazi u šumama s umjerenim spojevima krošnji, s mnogo stabala čije se niže grane spuštaju do zemlje, s dobro razvijenim podrastom borovnica i čistinama manjih površina 0,02−0,1 ha. Zimi nastanjuje otvorenije šume i značajan mu dio prehrane čine iglice crnogorice. Rasprostranjenost ove vrste usko je povezana s rasprostranjenošću borovnice koja je važna hrana odraslim pticama, a još važnija njihovim ptićima jer se na njoj zadržavaju različiti beskralješnjaci (osobito ličinke leptira) koji su im najomiljenija hrana.
Ženke i mladi mužjaci su društveni i grupiraju se u mala jata od 10 ili manje jedinki. Odrasli mužjaci su samotni, izuzev kratkog perioda od 3 do 4 tjedna za vrijeme proljeća kada se okupljaju na pjevalištima gdje se mužjak i ženka pare. Nakon toga ženka se sama gnijezdi.