Arktička odnosno polarna lisica (Vulpes lagopus) neobično je stvorenje. Za početak zbog naziva - da joj ime prevodimo doslovno, rekli bismo da je to lisica zečjih stopala. Ime je dobila zato što su joj šape i s donje strane obrasle dlakom. Potom je tu još jedna zanimljivost: kako se mijenjaju godišnja doba, tako i ova lisica izgleda drugačije. I to bitno: ljeti je smeđa, zimi bijela, plava ili pak crna. Boja ovisi o mjestu na kojem žive, ali i o leglu.
Njeno gusto, bogato krzno razvilo se kako bi životinju zaštitilo od hladnoće. Utvrđeno je kako ono obavlja svoju funkciju i pomaže životinji da preživi temperaturu od nevjerojatnih -80 stupnjeva Celzijusa.
Po pitanju hrane nije nimalo izbirljiva, no najviše voli jesti leminge. I to sve: od brdskih, preko ogrličastih do sibirskih. Utvrđeno je da je broj lisica usko vezan uz broj leminga, pa to govori da su sklone cijeli život jesti otprilike isto. Kad je situacija loša, pojest će i druge glodavce, ali to im nije drago. Jednako tako, ako su ekstremno gladne, pojest će doslovno pse: izmet drugih životinja, bobice, kukce, ostatke medvjeđeg ulova, strvine...
Kad je riječ o ljubavi, polarne lisice su monogamne. Mladunce na svijet donose u tunelima s mnogo izlaza, koje kopaju u tlu, a nerijetko koriste i tuđe. Malene lisice na svijet dolaze slijepe, gluhe i bez zuba.
U prirodi prosječno žive oko četiri godine, a gotovo da nemaju prirodnih neprijatelja. Osim ljudi, opasni su im samo još polarni vukovi i medvjedi, no uglavnom se te vrste drže podalje jedna od druge.
