Ima jedna stara, već zaboravljena legenda koja se nekoć pričala u Zagrebu. Ona kaže da ispod grada živi zmaj koji spava. Kad se on probudi, grad pogodi potres. Bila je ta priča aktualna posebno nakon velikog potresa 1880. godine, a podrhtavanje tla narednih mjeseci građani su smatrali dokazom da se to mitsko biće ispod njihovih nogu meškolji. Prije dvije godine to se biće očito probudio, no potom je opet zaspalo. Na idućih barem stotinjak godina, nadamo se.
No, nije to u Zagrebu jedini zmaj. Živi tu još jedan i to pravi, a ne iz bajke. Spava i jede u Maksimiru, a svi ga mogu vidjeti. Vrlo je živahan, penje se po zidovima, zavodljivo promatra one koji mu se zastanu diviti, ali sve u svemu, opasan je to lik. Dobro ga je gledati s druge strane stakla, jer inače ima naviku da se hrani baš svime što može uloviti. Trči i do 20 kilometara na sat, brže od nekih ljudi, pa je zato bolje da je sigurno udaljen od nas.
Oh da, taj zmaj je zapravo komodski varan, stanovnik Zoološkog vrta. u koji je doputovao 2016. godine. Neobično je i fascinantno to biće, koje Englezi nazivaju komodskim zmajem, a pretpostavlja se da moreplovci, gledajući ove guštere, i jesu izmislili bajke o zmajevima.
- Naš sad ima deset godina i dva metra. Imali smo sreće pa smo dobili životinju zaista dobrog karaktera: miran je, ljudi ga zanimaju i nije agresivan. Navikao je na svoje ljude, prepoznaje ih i mi možemo obavljati radove u njegovoj nastambi dok je on tamo - kaže Ivan Cizelj, kurator za ribe, vodozemce i gmazove, koji pazi i na varana.
Ova vrsta nije raspoložena za pretjerano druženje s pripadnicima svoje vrste, osim u vrijeme parenja. Zato je našem varanu sasvim u redu da je sam. Uz to, posebnost našeg gradskog zmaja je njegova plahost. Bebe varani prvih nekoliko godina žive na stablima, kako ne bi nastradali od pripadnika vlastite vrste. Kad ojačaju, silaze na zemlju. Naš frajer se, eto, i u starijoj dobi penje, pokazujući da su godine samo broj i da se on može ponašati kako želi.
- Morao sam ući i nastambu, ne sjećam se više zbog čega, i shvatio sam da ga nema. Obišao sam se zakutke i njega nigdje Čovjek počne paničariti: ne znaš što se događa, gdje je životinja, kako je nestala... Sto misli mi je prošlo glavom. U očaju, pogledam prema stropu, kad eno njega skroz gore, na stijeni. Nisam imao pojma da se može, s obzirom na svoju veličinu, uopće gore popeti - sjeća se Damir Skok, ravnatelj vrta, jedne situacije. Zajedno gledamo kandže spomenutog varana i kad ih vidi, čovjeku je nešto jasnije kako se uspije popeti. Ne režu mu ih, sam ih troši penjući se.
Zmaj iz Zoološkog rođen je u Barceloni, gdje i danas žive njegovi brat i sestra. Premda su u Maksimiru neko vrijeme mislili kako je ovaj njihov stanovnik zapravo malen, nakon što su vidjeli njegovu odraslu obitelj, shvatili su da je on zapravo najveći. Vrsta u divljini nije na rubu izumiranja, ali situacija je daleko od blistave. Dio varana završi u ilegalnoj trgovini, neki umiru od gladi jer je hrane sve manje, a neke zatuče lokalno stanovništvo, čije kokoši znaju pojesti. No, problem ih je držati van njihova prirodnog staništa - premda u divljini žive i po 40 godina, kad ih ljudi paze, obično dožive 20.
- Često znaju bez ikakvog razloga uginuti u dobi od 12 godina. Ne zna se zašto - vjerojatno tome kumuju nedostatak dnevnog svjetla, koje im je zaista potrebno, kao i problemi s temperaturom prostora u kojem žive. Mi u nastambi imamo nekoliko mjesta na kojima su temperature različite, tako da on sam bira gdje želi biti. Problem je i prehrana - vjerovalo se da cijeli život mora jesti svaki dan, što radi kad je mlad. No, to nije istina: naš otkako je odrastao jede jednom u tri tjedna, ali dobiva poslastice kada se radi s njim i to je zapravo idealno - pojašnjava Cizelj.
Pitamo ga za otrov. Premda se često može naći podatak kako varanov ugriz nije opasan zbog otrova, nego zbog činjenice da sadrži sojeve 50 bakterija, koji onda na visokim temperaturama ubiju plijen, činjenica je da otrova ima. I ubojit je. Pošto varan ima fantastičan osjet njuha, kad vas ugrize, nanjuši s 11 kilometara kamo se djenuo njegov plijen, i dođe vas pojesti kada otrov i bakterije naprave svoje. No unatoč tome, on je zapravo najčešće strvinar. U prirodi naraste i po tri metra i treba to veliko tijelo vući naokolo u lovu za plijenom, pa je jasno kako mu se to najčešće ne da raditi. Zanimljivo je i da su sjajni plivači.
Što je još važno znati o našem varanu? Kavez dijeli s tupajama, vjevericama koje su prebrze da ih pojede. Njihovu hranu ne želi jesti, ali je redovito njuška, jer ga zanima. Najviše voli odmarati na sredini nastambe, tamo gdje ga se najbolje vidi. Postoji jedna djevojka koju dobro poznaje i kojoj dozvoli da ga pomazi po leđima, dok je drugima uskraćeno to zadovoljstvo.
I da, voli svoju ružičastu kockicu. Koriste je timaritelji da mu odvuku pozornost ako treba. Nemojte misliti da on ne vidi boju - oko mu hvata sve iz spektra. No, nećemo robovati predrasudama: zašto ubojit i otrovan tip velik dva metra ne bi volio svoju ružičastu kockicu? Mi ga u tome podržavamo.
