TENISKA UZBUĐENJA

OČEKUJE SE SJAJNA SEZONA Čilić lovi Top 10, Dodig može među 20, a Ćorić i Konjuh među 100

Sljedeća godina miriše na godinu prave ekspanzije hrvatskog tenisa

Iako 2013. godina još nije odbrojala posljednje dane, tenisači ne mare mnogo za kalendar. ATP i WTA sezona počela je noćas, a hrvatski su predstavnici rasuti od Nove Kaledonije i Novog Zelanda preko Australije, Kine i Hong Konga sve do Dohe. Deseci igrača, deseci različitih želja i mnogo intrigantnih priča. Naredna bi nam teniska sezona trebala donijeti odgovore na brojna pitanja. Čilićev pravi povratak nakon noćne more u 2013., intrigantna situacija u ženskom tenisu i prva seniorska sezona juniorskih dijamanata. Mjeseci koji dolaze pokazat će koliko smo bili u pravu, ali 2014. miriše na godinu prave ekspanzije hrvatskog tenisa.

Riješili smo servis u deset minuta. Pokazao sam mu video kako on servira, pa Samprasa, koji mu je tehnički najsličniji, i stvar je riješena. Zato je danas taj servis 20 km/h brži. Zašto to prije nije napravljeno? To nije pitanje za mene... Tako je Goran Ivanišević lakonski objasnio osnovnu promjenu koju je implementirao u tenis Marina Čilića. Servis je bio početak muke,agresivnost i izlazak na mrežu samo posljedica kroničnog straha koji se uvukao u najboljeg hrvatskog tenisača. Goranovim dolaskom planovi, od rezultatskih do plana igre, drastično se mijenjaju.

- Vjerujem da s Goranom mogu ponoviti najbolji tenis koji sam igrao u karijeri, onaj iz Melbournea 2010. - kaže Čilić u najavi sezone.

Nakon tog Australian Opena Čilić je bio Top 10 igrač, a zajedno se nadaju da će 2014. završiti u Londonu, što bi značilo upravo to. Zaključno s Monte Carlom brani 760 bodova, pa do kraja godine gotovo ništa.

Otkako je u 2007. godinu ušao kao 405. igrač svijeta, a završio je na 300. mjestu ATP ljestvice, Ivan Dodig drži ritam “par-nepar”. U parnim godinama pada (iznimka je bila samo 2010.), u neparnima se strahovito podiže. Nakon najbolje sezone u karijeri, svi se pitaju koliko još može ići naprijed. Tenisač kojeg su i eminentna teniska lica nazivala limitiranim, godinu je završio na ATP Finalu u Londonu. U parovima je Top 10 igrač, u singlu se spustio ispod 30. mjesta. Ako mu se ne dogodi ozljeda poput problema s leđima 2012., nitko se neće iznenaditi ako Dodig pomakne nove granice u karijeri.

Teško da je materijal za Top 10, kako je to nakon poraza u Tokiju vidio Tsonga, ali u Top 20 je proteklih godina bilo mnogo skromnijih igrača.

Ajla Tomljanović (20), Donna Vekić (17), Petra Martić (22) i Ana Konjuh (16). Kvartet koji će dati odgovor na ova pitanja je mlađahan, a nemojte se čuditi ako nekoj od njih WTA plasman na kraju godine bude odgovarao godinama. Svaka ima svoje argumente u utrci za titulom najbolje hrvatske tenisačice.

Tomljanović u akademiji Chris Evert na Floridi izrasta u ozbiljnu igračicu koja je, nakon borbe s mononukleozom, u 2013. napravila skok od preko 400 mjesta te će je završiti blizu najboljih 70. Donna Vekić se u drugoj polovici 2013. sudarila s prvom rezultatskom krizom, što je za 17-godišnjakinju sasvim normalna stvar, ali je ostala u Top 100 i ima najviše aduta u ovoj utrci. Promijenila je kondicijskog trenera, novi čovjek u timu je Joško Silić, a i Monte Carlo je sve češća pripremna baza za mladu Osječanku. Petra Martić će uskoro navršiti 23 godine, a i dalje je teško zamislivo kako njezin talent nije pobijedionekonstantnost i sklonost sitnim ozljedama, njezine najveće sputavače na putu ka vrhu.

Anu Konjuh, iako u perspektivi vjerojatno ima najviše potencijala u ovom kvartetu, vjerojatno još nije spremna za sami hrvatski vrh. Razlog je ograničenje broja profesionalnih turnira na kojima smije igrati (12 turnira na kojima može dobiti četiri pozivnice). Iste restrikcije do ponuljetnosti (28. lipnja 2014.) muče Donnu Vekić, koja u tih godinu dana smije odigrati 16 turnira.

Koliko treba najboljim juniorima da odrastu? Ana Konjuh završava godinu malo ispod 250. mjesta, Borna Ćorić će se s bodovima za ITF titulu u Istanbulu spustiti oko 300. mjesta. Najbolji hrvatski juniori i Grand Slam pobjednici u 2013. čekaju prvu punu seniorsku godinu uz pitanje: koliko mogu? Ciljevi su slični, iako bi se Ani trebalo biti jednostavnije probiti do Top 100 nego Borni jer sena toj razini ne može zanijekati razlika u muškoj i ženskoj konkurenciji. Opet, Borna nema spomenutih ograničenja s kojima se muči Ana...

Širina je tu, ali može lise još netko priključiti? Imamo tri igrača u Top 100 i jednog za kojeg je samo pitanje vremena kada će doći tamo. Kod žena, na kraju 2014. bismo mogli, vjerojatno i trebali imati četiri igračice u 100, a trenutačno više imaju samo SAD,Francuska, Češka, Slovačka, Španjolska, Italija i Njemačka. Dakle, situacija je dobra, a može postati i odlična.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 07:19