Kad je bivši izvršni direktor Sonyja Maasaki Morita ustanovio Fond za napredak japanskog tenisa, onda je vjerojatno ova subota u New Yorku bila nešto o čemu je sanjao, ispunjenje cilja. Kei Nishikori je prije deset godina postao jedan od prvih korisnika toga fonda, sa 14 godina prepoznat je kao izniman talent i poslan u Tenisku akademiju Nicka Bollettierija na Floridu.
- Imao je 14 godina i nije znao riječ engleskog jezika - prisjetio se Bollettieri, koji je kao teniski trener prošle godine postao stanovnik Kuće slavnih u Newportu.
- Međutim, Kei je bio talentiran. Strahovita brzina. Sjajne oči.
Tinejdžer iz Japana nije trebao previše vremena da bi se predstavio teniskom svijetu, u veljači 2008. godine je iz kvalifikacija osvojio turnir u Delray Beachu, a sezonu je okončao u Top 100 kao najmlađi u tom društvu sa 18 godina.
- Još od tada njegova popularnost u Japanu je golema, njegovi sunarodnjaci pretjeruju s pažnjom prema njemu. Čak mislim da se sve dogodilo prebrzo. Nema toga što Japance ne intrigira i ne zanima kad su njihovi heroji u pitanju. Koliko sam samo pitanja čuo o tome kad jede i kad ide u krevet.
Ovo su riječi njegova menadžera Oliviera van Lindonka, koji je nekada brinuo i o karijeri Marija Ančića.
Nishikori je toliko popularan u Japanu da je izabrao živjeti na Floridi, ali kad god dođe igrati u Japan, turniri su u trenutku rasprodani. I bez ovoga čudesnog rezultata, plasmana u finale US Opena, Nishikori je od sponzora godišnje zarađivao oko 10 milijuna dolara. Među tim sponzorima su proizvođač odjeće Uniqlo (kao i Novaku Đokoviću), proizvođač hrane Nissin, proizvođač reketa Wilson…
- On je u Japanu junak i to nije od jučer. Otkako je ušao u Top 20 u 2012. godini, sve je počelo graničiti s ludilom. Ovo sada je jedna druga razina.
I to je rekao Van Lindonk.
Nishikori je, na žalost, imao puno i previše problema s ozljedama koje su ga definitivno usporile. U 2009. godini dogodila se prva, desni lakat zahtijevao je operaciju, morao je propustiti punu godinu dana do potpunog oporavka. U 2012. dva mjeseca nije igrao zbog ozljede trbušnih mišića. Lani je bio relativno miran što se tiče ozljeda, pa osvojio Memphis (Feliciano Lopez) te stigao na domak Top 10 (11).
Ključan trenutak za nastavak njegova rasta dogodio se u prosincu prošle godine kad je “sklopio pakt” s Michaelom Changom. Najmlađi osvajač Roland Garrosa svih vremena (1989. sa 17 godina) pristao je biti trener Nishikoriju, dva Azijca na istom zadatku. Nije ista kultura, ali ima dosta sličnosti. Kao što i njihova igra ima puno zajedničkih točaka.
- Istina je. Čak mi je Stefan Edberg neki dan rekao da kad vidi njega na terenu, kao da vidi mene. Isti intenzitet, iste stvari - smije se Chang.
U najboljoj godini karijere, u kojoj je konačno dosegao Top 10 (9) u svibnju, teško je ne primijetiti da je Japanac čak triput radio stanku zbog ozljeda. Nakon što je u Miamiju pobijedio Davida Ferrera i Rogera Federera, morao je odustati od polufinala zbog problema s preponama. U finalu Madrida predao je meč Rafi Nadalu zbog ozljede leđa, iako je prethodno izluđivao Španjolca. Konačno, početkom kolovoza morao je na operaciju vađenja ciste iz palca na desnoj nozi, propustio je Toronto i Cincinnati te je bilo upitno hoće li biti spreman za US Open.
- Rekao sam mu da otkazivanje US Opena ne dolazi u obzir. Idemo meč po meč, ne priznajem da se nešto ne može dok se ne pokuša - rekao je Chang.
I gledajte gdje ih je to dovelo.
- Kad god mi je teško na terenu, pogledam prema Changu. On mi daje vjeru da mogu dalje - priznao je Nishikori koliko mu znači trener.
U gotovo svemu što je do sada napravio pomakao je granice japanskog muškog tenisa. Pardon, ne samo japanskog nego i azijskog, a tek su mu 24 godine.
- Što će tek biti ako osvoji US Open… - Van Lindonk nije dovršio rečenicu.
Mi se nadamo da ćemo to doznati neke druge godine. Ne sada.