Priča o Moskvi i Kremljin kupu, kad je hrvatski tenis u pitanju, rodila se prije 18 godina. Tada je Goran Ivanišević u finalu pobijedio domaću zvijezdu i jednog od vodećih tenisača svijeta Jevgenija Kafeljnikova, koji je nakon igračkih dana ostao maksimalno involviran u moskovski turnir, pa je ponajviše na njegov nagovor Marin Čilić nakon sedam godina opet došao u Moskvu i otišao sa 13. pobjedom u karijeri , 4. ove godine.
Goran je to finale dobio, ali puno je zanimljivije da su se, tako ide priča, sreli negdje u rane sate u nedjelju ujutro, zaželjeli jedan drugome uspjeh u finalu i krenuli svaki svojim putem. Što će reći da je Goran bolje spavao.
- A tko kaže da sam uopće spavao?
No, Ivanišević se sjetio da to nije bilo ‘96, već godinu dana kasnije kad su opet igrali u finalu, samo što je taj put pobijedio Kafeljnikov.
- Sreli smo se negdje u tri ujutro. Kaže mi Kafeljnikov, “odi sa mnom”, meni se nije dalo. Nakon finala mi nije zaboravio reći, “vidiš, da si otišao sa mnom, možda bi opet osvojio turnir”.
Više nije mirno
Dobra stara vremena koja se danas ne mogu ponoviti. Nemojte ni pokušati zamisliti vodećeg tenisača svijeta u takvim ulogama, usred noći, na dan nekog finala, većeg ili manjeg, iako su Rusi po tome poznati. Tako također ide priča, Marat Safin da je proveo besanu noć prije nego što je osvojio US Open.
No, vratimo se mi Marinu Čiliću i svemu što se dogodilo s Marinom Čilićem i hrvatskim tenisom u posljednjih mjesec i pol dana. Naime, naš se tenis, naravno i Marinov, dramatično promijenio kad je Čilić prije šest tjedana osvojio US Open. Činjenica da je otišao do kraja,manje je iznenađenje nego način na koji je od četvrtfinala pomeo Čeha Tomaša Berdycha, Rogera Federera i Japanca Keija Nishikorija. Bez izgubljenog seta. A neki su, poput Niskihorija, skupljali gemove, a ni Federer nije bio daleko od toga.
Prihvatili mi to ili ne, karijera Marina Čilića se od tog trenutka širi u dva smjera i gleda se dvostrukim naočalama. Otprilike ovako: Marin Čilić prije te Marin Čilić nakon US Opena. Stvari su se dramatično promijenile, no, tenisači to otkriju tek kad osvoje Grand Slam naslov. Nakon toga ništa više u njihovim karijerama nije isto - od načina na koji se tretiraju njihovi rezultati, pa do rang-liste te na kraju financijskog učinka koji se svaki put kad netko ode do kraja na jednom od četiri velika turnira, dramatično mijenja.
Onaj prvi dio karijere Marina Čilića, mogli bismo sad reći, protekao je relativno mirno. Odličan tenisač, koji je za mnoge, većinu novinara, pa i mene, imao određeni feler kad se radilo o velikim i najvećim turnirima. A to se možda najbolje oslikavalo u nastupima na turnirima iz kategorije Masters 1000, gdje Marin ima katastrofalan učinak, dobio je 61 meč, a izgubio čak 59. No, o tome se nakon US Opena uglavnom više ne razgovara, nema više razočaranja čak i ako izgubi nešto što bi kao pobjednik US Opena trebao dobiti.
No, on je to zaradio, zaradio je taj popust grandioznim rezultatom, koji ga gura prema vrhu rang-liste ne samo najboljih hrvatskih tenisača svih vremena, nego i najboljih svjetskih tenisača danas.
A kad već govorimo o najboljim hrvatskim tenisačima svih vremena, treba reći da je Marin Čilić pobjedom nad Robertom Bautistom Agutom osvojio 13. naslov iz 22 finala, tri više od Ivana Ljubičića, koji je na 3. mjestu svih vremena, a devet manje od Gorana Ivaniševića. No, ta brojka, koja je ne tako davno izgledala prilično nedostižno, danas i nije takva nakon što je Marin ove godine osvojio 4 naslova, dvostruko više nego u bilo kojoj drugoj sezoni uspješne karijere, u kojoj je bio Top 10 prije pet godina.
Uostalom, i Goran Ivanišević će prvi reći da to više nije nemoguće, ni nedostižno.
- Marin me može dostići, dovoljno je mlad.
A to je najveći kompliment tenisu koji danas igra Marin Čilić, tenisu koji nije kulminirao u Moskvi, ali je u Moskvi potvrdio da u njegovu tenisu danas, za razliku od nekad, nema zastoja, barem nema velikih zastoja. Naime, već na trećem turniru nakon US Opena Marin je otišao do kraja. Imao je svakako popust u Pekingu i Šangaju, gdje je došao, nakon proslave koja je trajala možda koji dan više nego što je on želio, ali kako nećeš slaviti takav rezultat kao što je naslov na US Openu?
Ono što se nije promijenilo, barem ne previše, tretman je koji tenis pa i Marin Čilić uživaju u našim medijima. Ne znam pravi razlog i nemam namjeru to istraživati, ali ostaje činjenica da je HTV pratio Marinov nastup na US Openu tek u finalu. A zamalo se ni to nije dogodilo. Ni njegova možda najveća utakmica u karijeri, protiv Federera u polufinalu, nije bila dovoljno dobra da bi završila na ekranima državne televizije.
A u vrijeme dok je igrao i osvajao Moskvu, gledali smo, ili ste gledali, rukometni spektakl u kojem su svoj doprinos dale i djevojke Podravke s varijantom “važno je nastupiti”. Ali to nije bilo sve. I kasnije, u “prime-timeu” također smo gledali ženski rukomet, ovaj put Lokomotivu, a igrom slučaja Podravka i Lokomotiva su kombinirano izgubile 22 razlike, a točno toliko je finala u karijeri odigrao Marin Čilić.
Iako svi znamo da će se rezultati Marina Čilića nakon US Opena tretirati na drukčiji način - jer kad je mogao osvojiti US Open, zašto ne bi mogao osvojiti i svaki drugi turnir na kojem nastupi - treba reći da je ovo već sada posebna godina hrvatskog tenisa i Marina Čilića. Ne samo zato što je osvojio najviše turnira (4), ne samo zato što je prvi puta otišao preko 50 pobjeda u sezoni (54) - samo je Roger Federer sa 56 osvojio više - nego i zato što bi Marin Čilić, ako nešto ostvari u pariškom Bercyju ili londonskom Mastersu, gdje je ukupno u igri 3.500 bodova, završio godinu na petom, možda i na četvrtom mjestu na svijetu, što je bilo iznad svih očekivanja još samo prije godinu dana.
Novo vrijeme
Ali ništa te ne može gurnuti prema vrhu poput uspjeha. Bez obzira na to kako si igrao. Marin Čilić, nikako bez razloga, nakon trijumfa u New Yorku rekao je da će sad biti sve drukčije. I bilo je, iako nije u svakom meču briljirao. U Moskvi je imao dovoljno snage da bi otišao do kraja te, bez obzira na to što su neki mislili da mu je put bio prilično lagan, on je, da bi osvojio Moskvu, u finalu morao pobijediti tenisača koji je 15. u svijetu, tenisača koji je ove godine osvojio prva dva naslova u karijeri, tenisača koji je dobio 43 utakmice i tenisača koji je toliko talentiran da može razmišljati i o Top 10 u nekom razdoblju obećavajuće karijere.
Tako se Čilić pretvorio u jednog od vodećih tenisača na svijetu i dokazao da je stiglo vrijeme mlađih te da četiri najveća (Đoković, Federer, Nadal, Murray) više ne mogu mirno spavati, bez obzira na to koliko će još dominirati. A nakon što je već pokorio New York i Moskvu, dolaze mu dva turnira u dvije svjetske metropole Parizu i Londonu.
Goran Ivanišević će za kraj to vidjeti ovako:
- Ne bi bilo loše kad bi Marin to podebljao s još jednim (petim) naslovom, iako neće biti presudno nakon svega što je odigrao i osvojio ove godine.