VIDEO: Umro tvorac prvog hrvatskog olimpijskog zlata Velimir Kljaić

U četvrtak 12. kolovoza napustio nas je Velimir Kljaić, zlatni izbornik rukomete reprezentacije iz Atlante 1996., tvorac prve povijesne HR olimpijske zlatne medalje.

“Peticija da Velimir Kljaić zamijeni Červara na mjestu izbornika repke” to je post koji se pojavio na Facebooku u vrijeme kad je Kljaić teško bolestan već ležao u bolnici. Nažalost, ‘Kljun senior’ u to je vrijeme najmanje mogao razmišljati o rukometu i reprezentaciji koju je, sad već dosta davne 1996. doveo do prvog hrvatskog samostalnog olimpijskog zlata. Velimir Kljaić u to je vrijeme bojevao najtežu i presudnu utakmicu u životu. Onu koju svatko od nas kad-tad mora izgubiti, no Kljaić se nije namjeravao predati bez ogorčene borbe, ‘do zadnjeg sučevog zvižduka’.

Bolest se u njegovom slučaju tako iznenada vratila i napala mučki - u danima kada je i on sam već bio siguran da je na neodređeno vrijeme izvojevao pobjedu i odgodio susret s nepoznatim. Da, i tada su ga zvali da se vrati u reprezentaciju.

Samo nekoliko mjeseci ranije, družili smo se intenzivno u Austriji - u Grazu i Beču na Europskom prvenstvu gdje smo surađivali kao kolege, on kao stručni (su)komentator HTV-a. Slagali smo vlastitu viziju puta prema novom odličju. Da, tako tipično za njega, pronalazio je rukometu novu snagu i podršku, bili su to trenuci neskrivene nade iako se s bolešću već tada fajtao gotovo godinu dana.

- Dobio sam još jedan ‘time-out’, odlično se osjećam. Opet sam se izvukao, valjda me Bog stvarno voli pa mi je dao još jedan ‘bonus’. No, kad bih i sutra dobio taj poziv koji nitko ne može odbiti, otišao bih sretan i bez tuge. Prošao sam dosta toga, dvaput sam već bio ‘na onoj strani’ i nisam poginuo u automobilskoj nesreći. Kak’ da se onda žalim - i kome uostalom?

Istančanost, rafinirani duh i pozitivni stav...nisu ga napustili ni u jednom trenutku, do samog kraja. Kako se samo i tada znao našaliti na vlastiti račun. Crni humor čovjeka vedrog i blještavog duha:

- Došao sam doma i rekao: Ženo, dobio sam škampa.

- Kakvog škampa, pa večera je već na stolu?!

- Teško je s tim ženama, kak’ da joj ljepše velim da su mi dijagnosticirali rak na plućima? ‘Em ti, skoro je pala u nesvjest.

Da, uvijek je Kljun govorio ono što je mislio i pronalazio vedru stranu.

Fizički se Kljun oprostio sa svima nama, no zauvijek će u nama ostati. Na nekoj dobroj poziciji sjedit će i negdje gore, gledati utakmice hrvatske rukometne reprezentacije. U svakom novom uspjehu bi će ugrađen dio njega. Onaj najbolji dio.

Kljun, hvala Ti i zbogom. Ne, doviđenja na prvoj i na svakoj sljedećoj rukometnoj utakmici. Da, srest ćemo se tamo.