Renato Sulić preživio je pravu kalvariju u životu, kako privatno tako i u rukometnoj karijeri. Trenutačni igrač Veszpréma igra u životnoj formi u 36. godini, službeno je najbolji pivot Lige prvaka, s mađarskim prvakom sanja osvajanje europskog naslova. Nakon što je 2003. s Balićem, Metličićem, Lackovićem, Džombom... uzeo svjetsko zlato u Portugalu, teško je nastradao u prometnoj nesreći, jedva ostao živ i propustio OI u Ateni. Tu je počela i njegova profesionalna ‘odiseja’ puna uspona i padova, u reprezentaciju je bio pozivan ili nije, bio je u lošim odnosima s vodstvom saveza, s bivšim izbornikom Golužom. Iako je cijelo vrijeme igrao na vrhunskoj razini, nakon toga bio je u momčadi koja je osvojila europsko srebro 2008. u Norveškoj. Na reprezentativnom planu premalo za igrača njegova ‘kalibra’, trebao je dati i osvojiti puno više.
Skromno šesto mjesto
- Čast mi je igrati za reprezentaciju, no to je prošlost, to je poglavlje za mene završeno - govorio je donedavno dok je Goluža vodio reprezentaciju i dok se iz godine u godinu ponavljala priča o njegovoj ‘rehabilitaciji’.
Uoči zadnjeg SP-a gdje je momčad podbacila, bio je jasan: “U Kataru nas čeka bolan pad.”
Tako je i bilo, šesto mjesto nikako ne zadovoljava ambicije hrvatskog rukometa.
Nakon što je u reprezentaciju došao novi izbornik Željko Babić, priča se okrenula. U očekivanju početka završnog turnira SEHA lige u njegovom Veszprému, ‘Sula’ je ponudio najljepšu vijest:
- Znam da sam u godinama, punih mi je 35, no drže me osobni motivi, to me gura. Super se osjećam, dok sam na ovoj razini igrat ću. Došao je novi izbornik Babić, super je da je došlo do promjena do kojih je moralo doći. Vraćaju se Balić, Metličić, sve je novo. Znam kako Babić radi i kako trenira, seriozan je i sve je otišlo puno naprijed. Vidjet ćemo, bit će puno promjena, igrat će se modernije. Razgovarao sam s ljudima koji su sada odgovorni u reprezentaciji, moram odvagati i onda ću donijeti konačnu odluku...
Naravno, radi se o odluci o povratku u reprezentaciju:
- Imam neke svoje osobne motive, nisam više mlad, obitelj me treba, djeca me trebaju, no dobro ću razmisliti.
Također u Veszprému, gdje je sa svojim Brest Meškovom, Babić je ponudio tu mogućnost, ali nije bio direktan: “Promjene u momčadi pojasnit ću uoči kvalifikacija s Norveškom.”
Žele regionalni naslov
S obzirom da je i dalje ‘parni valjak’, Sulićev povratak, makar na godinu-dvije, bio bi najveći mogući plus za reprezentaciju.
Sulića boli što je konkurencija na reprezentativnom planu otišla korak dalje, dok smo mi stagnirali:
- Francuzi su otišli naprijed samo zato jer su od svih ostalih bili bolji u fizičkoj pripremi za trideset posto, to je moje mišljenje. Prošetali su se kroz skupinu na SP-u, zezali se i zatim zgazili sve živo. Mi imamo odlične igrače, rodimo se s tom loptom, ali to nismo pratili, taj pomak na fizičkom planu, kao ni druge reprezentacije.
Renato se, dakle, najvjerojatnije vraća, jači nego ikad, barem se tako nadaju svi koji vole rukomet u Hrvatskoj. On je taj koji ‘fizikom’ može parirati svima, mentalno je također odrastao i sigurno neće biti kamen spoticanja u svlačionici, kako mu se to nekad imputiralo...
Što se završnice regionalne SEHA lige tiče, Sulić je uvjeren da će Veszprém uzeti prvi naslov u svojoj premijernoj sezoni u ligi.
- Igramo ovu završnicu SEHA lige pred domaćom publikom, dvorana je uvijek puna. Domaćinstvo je, naravno, prednost, tako je i u Zagrebu u Areni gdje PPD Zagreb nitko nije pobijedio. To nam je na neki način uvertira za Ligu prvaka. Ali i SEHA je jaka, tri momčadi iz ove lige (Veszprém, PPD Zagreb i Vardar, nap.p.) igraju u četvrtfinalu Lige prvaka, malo nam je svima naporno. No, nema kalkuliranja, prvu smo godini u SEHA-i, i uprava želi taj naslov.
Cilj je Final Four
U Ligi prvaka dosta je ‘novih lica’ u četvrtfinalu i to raduje našeg bivšeg reprezentativca, za nadati se i povratnika:
- Mi smo svoje super odradili s La Riojom, ostali su rezultati manje-više očekivani, ali je bilo i finih iznenađenja. Vardar je izgubio pa izbacio Wislu, Pick Szeged je razvalio Löwen, Zagreb je opet unutra. Dobro da se događa nešto novo i da se ne zna sve unaprijed. Što se Veszpréma tiče, ponavlja se povijest. Veszprém je dvije godine igrao u četvrtfinalu s Atleticom, starim Ciudad Realom, pa dvije godine s Kielom, a sad dvije s PSG-om, zaista nemamo sreće u ždrijebu. No, ja to ne gledam, zadovoljan sam i uvjeren da ćemo proći. Kielce ili Vardar igrat će na Final Fouru, to je dobro. PSG je jak, no igraju loše s obzirom na igrače, kao Realovi ‘galácticosi’ u nogometu u doba Ronalda, Figa, Zidanea, Beckhama... Njima ovisi o danu, ako Omeyer brani dobro, ako dobro igraju Hansen, Narcisse, Kopljar... U svakom slučaju, neće nam biti lako.
Hrvatska kolonija
U Veszprému je uvijek igrala neka ‘kolonija’ Hrvata. Sulić i Alilović su nastavak nakon Saračevića, Goluže, Jovića, Džombe, Šole... koji su klupske ikone.
- Već sam tu šest godina, još jednu imam za odraditi, a možda i produžim, no ne bih o tome. U klubu vole nas Hrvate jer uvijek dajemo sve od sebe, zbog našeg mentaliteta. Sada se više ne priča toliko o Zlatku Saračeviću i ostalima, sada je to nova publika, ali i dalje ih poštuju. Meni je ovdje predivno, najvažnije je što u mojim godinama zadovoljavaju ambiciju i cilj. Želim ovdje osvojiti Ligu prvaka i vjerujem u to. Cijela se sezona svodi na dva dana, dvije utakmice na Final Fouru, no, to je sport, treba imati i sreće.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....