SPORTSKO ČUDO

Naši sjajni veslači: Iz ljubavi smo prvi na svijetu!

Jeste li negdje pročitali - novac, skupi automobili, manekenke, ‘cajke’ i noćni provodi? Ne - odricanje, treninzi, učenje i skromnost, to je svijet u kojem hrvatski veslači kuju olimpijska odličja

ZAGREB - David Šain, član Iktusa iz Osijeka, Martin i Valent Sinković koji ‘igraju’ za zagrebačku Mladost, te Damir Martin (Trešnjevka, Zagreb) nastavljaju svijetlu tradiciju hrvatskog veslanja. Od četverca na pariće očekuju se veliki rezultati na tragu najvećih u bogatoj povijesti hrvatskog veslanja. Rano je tvrditi da će Damir, David, Martin i Valent biti isti kao četverac Gusara u sastavu Duje Bonačić, Velimir Valenta, Mate Trojanović, Petar Šegvić, koji je na OI u Helsinkiju 1952. uzeo olimpijsko zlato, no nitko im nema pravo osporiti nadu. Posebno zato jer su toliko nadmoćni generaciji svojih vršnjaka kako su to pokazali na U-23 Svjetskom prvenstvu održanom u Brestu kao i u Svjetskom kupu koji su uvjerljivo osvojili.

Da, od njih se zaista može očekivati da osvoje olimpijsko odličje kao što je to učinio brončani osmerac 2000. u Sydneyju, ili Siniša i Nikša Skelin u ‘dvojcu bez’ četiri godine kasnije u Ateni. Uostalom, u pokeru naših mladih veslačkih aseva - ne sjede ‘alibi igrači’:

- Mi to ne krijemo, naš je cilj olimpijska medalja već u Londonu 2012., poručio je Martin Sinković.

Kako kaže trener zlatnog četverca Nikola Bralić: “Martin je najkomunikativniji od četvorice mladića”. A ni trener ne bježi od odgovornosti:

- Da, idu dečki po olimpijsko odličje. To je njihova realnost?! Samo, moramo ih paziti kao malo vode na dlanu. Da nam je samo još neka mala sponzorska pomoć jer živimo samo na pomoći klubova, HOO-a, ZŠS-a, a to nije dovoljno. Dok ih služi zdravlje i entuzijazam, oni su najbolji. No, što ako nešto od toga ‘pukne’?

Martin Sinković se ne boji jer je volja još uvijek neizmjerna:

- Motiv su samo rezultati. Naravno - i ljubav prema veslanju. Ima tu dosta i našeg ‘mazohizma’. Po najgorem suncu, po kiši, po snijegu i ledu. Uz dva treninga dnevno, 12 napornih ‘seansi’ tjedno. Samo dva dana u tjednu, četvrtkom i nedjeljom, dobijemo slobodno popodne. Nije baš uvijek ugodno, puno puta smo pomislili da nam to mučenje ne treba. Gotovo nakon svakog treninga, no, uvijek se s radošću vraćamo sljedećem. Teško je to objasniti.

Kako su se dečki zapravo spojili u dobitnu kombinaciju koja gazi konkurenciju:

- Brat i ja vozili smo ‘double’, David i Damir svoj, i kao međusobna konkurencija bili smo vrlo dobri. Logično je bilo da se spojimo u dobar četverac.

Davidu je, kao jedinom Osječanu s trojicom Zagrepčana, daleko najteže i on najviše izbiva iz doma. Uz putovanja i natjecanja, on i na treninge u Zagreb mora putovati. Da, ljubav je zaista najveći pokretač.

Da, treba li dodati da su dečki zapravo amateri? Valent je polaznik Više trenerske škole, Damir studira na Kineziološkom fakultetu, a Davidu i Martinu zasad su jedina ljubav samo vesla i čamac, no i oni planiraju upisivanje fakulteta. Martin je najmlađi u četvorki, 1989. je godište, a ostala su trojica godinu dana stariji. Valjda i zato - u ozbiljnim su vezama za razliku od ‘samca’ Martina.

Ono što je gotovo nevjerojatno, dečki iz svoje sportske ljubavi i ne namjeravaju ‘isisati’ nešto više od onog što trenutačno dobijaju:

- Trud, rad i malo sreće. Pod srećom se podrazumijeva samo to da ne bude nesreće.

Amaterizam, nedostatak sponzora pa čak i osnovnih uvjeta, samo gola ljubav prema sportu i akademska naobrazba. Jeste li negdje pročitali - novac, skupi automobili, manekenke, ‘cajke’ i noćni provodi? Naravno da ne! Odricanje, treninzi, učenje i skromnost, to je svijet u kojem veslači kuju olimpijska odličja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
02. svibanj 2024 15:04