Hrvatski izbornik Željko Babić osvojio odličje na svom premijernom turniru u mandatu izbornika. Velika je to stvar kojom je ponovio nešto slično što je imao i Lino Červar, samo što je “Mago di Umago” u Portugalu 2003. osvojio zlato.
Kao što je rekao Domagoj Duvnjak, to je bronca zlata vrijedna te je vrijedi i tretirati na takav način. No, naš je izbornik vlastitim riječima dezavuirao svoju ulogu nakon osvojene bronce. Ponovio je gotovo istim riječima ono što je rekao nakon pobjede nad Poljskom i plasmana u polufinale:
- Moje tu zasluge nisu niti jedan posto!
Naravno, nitko baš ne shvaća zašto se obraća takvim riječima zahvaljujući se “višim silama” za ono što je osmislio on sam uz pomoć pomoćnika Petra Metličića i stožera reprezentacije, za ono što su teškim trudom na terenu ostvarili njegovi igrači:
- Sve su ovo darovi s neba, jako sam zadovoljan medaljom, zadovoljan sam igračima, stožerom, liječničkom službom na čelu s dr. Kukinom...No, to je samo posao, nekad imaš dobar, nekad loš dan.
Babić je nakon toga ipak rekao da su njegovi igrači napravili veliku stvar, da su se nosili s velikim stresom tijekom “napornog i dugotrajnog turnira”:
- Da, lijepo je biti izbornik, ali i nije! Ne želim istaknuti niti jednog pojedinca, nitko to osobno nije napravio, nego je to napravila momčad kao takva. Možete vi imati i Nikolu Karabatića u momčadi, no gdje je Francuska sada? Svojim se igračima zahvaljujem zato što su bili dobri, slušali su me od prvog do posljednjeg dana.
Kratko se Babić osvrnuo na utakmicu za broncu:
- Skupili smo glave, vratili smo se od onog poraza od Španjolske, presudila je naša odlučnost jer je samo u glavama odlučujući faktor koji donosi pobjedu. Jako sam zadovoljan njihovim pristupom utakmici, sve i jedan dali su maksimum za pobjedu i ovu veliku medalju...