BARCELONA - Hrvatska atletika se u domovinu vratila s dva zlata i još dva finala. Na desetom mjestu po redoslijedu medalja, dvadeseta kad se boduje prvih osam mjesta po disciplini. Za hrvatske uvjete - odlično natjecanje! Pretekli smo mnoge. Blanka Vlašić riješila se “europskog prokletstva”, Sandra Perković pokazala da “beba zna pobjeđivati”. Naglašavamo da su njihove discipline europske, pobjede su odnesene u skoro najjačoj mogućoj konkurenciji. Kod Blanke znamo da je tako jer je već godinama svjetska prvakinja. U visu je nedostajala samo Amerikanka Lowe koja je, istina, vlasnica najboljeg ovogodišnjeg skoka, ali i koja je sva četiri puta u Dijamantnoj ligi izgubila od Blanke. Vrh ženskog bacanja diska također je u europskim bojama. Kubanka Barrios, Australka Samuels i - one koje je Sandra na fantastičan način pobijedila u Barceloni.
Prvo ime prvenstva je Sandrin vršnjak Christophe Lemaitre. Nezaustavljivi Francuz je prvi sprinter s tri zlatne medalje u 76-godišnjoj povijesti europskih prvenstava. Oduševio je i na sto i na 200 metara, odradio zadaću i u štafetnoj utrci.
- Ova treća zlatna medalja za mene je najvažnija i najdraža. Puno smo radili za nju i odraz je momčadskog duha koji nas drži - skroman je bio novi gospodar europskog sprinta.
Još dvije osobe su u Francusku donijele tri medalje, ali različitog sjaja. Europska prvakinja na 200 metara Myriam Soumaré je srebrna u štafeti i brončana na “stotki”, a Martial Mbandjock koji je donio štafetno zlato protiv Talijana ima i dvije sprinterske bronce. Francuska nikada nije osvojila šest europskih zlata kao prošloga tjedna u Barceloni.
Dva pojedinačna zlata ima i Mo Farah iz Velike Britanije koji je osvojio rekordnih 19 medalja. U njegovim disciplinama (trčanjima na 5 i 10 tisuća metara), kao i u Lemaitrovim, konkurencija na kontinentu nije snažna kao na globalnoj razini. No, ovdje se radilo o obračunima protiv najboljih Europljana i višestruki osvajači individualnih medalja zaslužuju dodatno poštovanje. Farah je bio moćan u obje utrke. Mrvicu slabija bila je etiopska Turkinja Elvan Abeylegesse, zlatna na deset tisuća, srebrna na pet iza sunarodnjakinje (po oba roda) slavnog prezimena Bekele.
Posebne priče prvenstva su i atletska baka Merlene Ottey i atletska mama Christine Arron. Jamajčanka koja trči za Sloveniju s 50 godina postala je najstarija sudionica u povijesti europskih prvenstava, dok je Francuskinja dvanaest godina nakon što je u Budimpešti postala europska rekorderka na 100 metara kao članica štafete osvojila srebrnu medalju. Priznanje zaslužuje i 23-godišnji Irac Jason Smyth, prvi paraolimpijac koji je nastupio na Europskom prvenstvu. Mladić koji pati od Stargardtovog poremećaja odlično je trčao na 100 metara i izborio polufinale. Novi pokušaj u sličnom društvu najavio je za Igre Commonwealtha u rujnu ove godine.
Plasmani na EP-u određivali su i sastav reprezentacije za Kup kontinenata 4. i 5. rujna. Hrvatskim ljubiteljima atletike to je bilo posebno važno jer se Kup održava na splitskom Poljudu. Hrvatsku će s tri pozivnice (od kojih dvije nisu bile ni potrebne jer imamo prvakinje) predstavljati Blanka Vlašić, Sandra Perković i šesti kuglaš Europe Nedžad Mulabegović. Nemamo prostora nabrojati sve koji će pod dalmatinskim suncem braniti čast Europe, ali nudimo vam imena koja su istinska pozivnica za dolazak na Poljud: Lemaitre, Casado, Turner, Lavillenie, Reif (najbolji daljaš sezone s 8,47), Idowu, Thorkildsen, Savinova, Fernandez, Yanit, Antjuh, Feofanova, Radeviča, Ostapčuk, Heidler, Špotakova, Arron, Soumaré, Mbandjock...
Hrvatski start i kraj iz snova
Europsko atletsko prvenstvo ponudilo je šest dana najbolje atletike koju kontinent ima. U nekim disciplinama to je i svjetski vrh, ali je baš u svima bilo napetosti i borbe zbog kojih je sport čarobno privlačan
ZAGREB - Hrvatska je imala početak i kraj iz snova, ali ni sredina nije bila za baciti. Atletska Europa upoznala je neke nove i vidjela neke stare junake. Razočaranjima se danas ne bavimo...
‘Europsko prokletstvo’
Hrvatska atletika u domovinu se vratila s dva zlata i još dva finala. Na desetom mjestu po redoslijedu medalja, dvadeseta kad se boduje prvih osam mjesta po disciplini.
Za hrvatske uvjete - odlično natjecanje! Pretekli smo mnoge. Najbolja hrvatska sportašica Blanka Vlašić riješila se “europskog prokletstva”, Sandra Perković pokazala da “beba zna pobjeđivati”. Naglašavamo da su njihove discipline europske, pobjede su odnesene u gotovo najjačoj mogućoj konkurenciji. Za Blanku znamo da je tako jer je već godinama svjetska prvakinja.
Bez Lowe
U visu je nedostajala samo Amerikanka Lowe koja je, istina, vlasnica najboljeg ovogodišnjeg skoka, ali je sva četiri puta u Dijamantnoj ligi izgubila od Blanke. Vrh ženskog bacanja diska također je u europskim bojama. Kubanka Barrios, Australka Samuels i - one koje je Sandra na fantastičan način pobijedila u Barceloni.
CHRISTOPHE LEMAITRE
Najveća zvijezda Barcelone
Prvo ime prvenstva je Sandrin vršnjak Christophe Lemaitre. Nezaustavljivi Francuz je prvi sprinter s tri zlatne medalje u 76-godišnjoj povijesti europskih prvenstava. Oduševio je i na 100 i na 200 metara, odradio zadaću i u štafetnoj utrci.
- Ova treća zlatna medalja za mene je najvažnija i najdraža. Puno smo radili za nju i odraz je momčadskog duha - skroman je bio novi gospodar europskog sprinta.
Još dvije osobe su u Francusku donijele tri medalje, ali različitog sjaja. Europska prvakinja na 200 metara Soumaré je srebrna u štafeti i brončana na “stotki”, a Mbandjock koji je donio štafetno zlato protiv Talijana ima i dvije sprinterske bronce. Francuska nikada nije osvojila šest europskih zlata kao u Barceloni.
MO FARAH
Iskoristio nedostatak konkurencije
Dva pojedinačna zlata ima i Mo Farah iz Velike Britanije koji je osvojio rekordnih 19 medalja. U njegovim disciplinama (trčanjima na 5 i 10 tisuća metara), kao i u Lemaitrovim, konkurencija na kontinentu nije snažna kao na globalnoj razini. No, ovdje se ipak radilo o obračunima protiv najboljih Europljana. Mrvicu slabija bila je etiopska Turkinja Elva Abeylegesse, zlatna na 10 tisuća, srebrna na 5 iza sunarodnjakinje (po oba roda) slavnog prezimena Bekele.
POSEBNE PRIČE
Atletska baka Ottey i mama Arron
Posebne priče prvenstva su i atletska baka Merlene Ottey i atletska mama Christine Arron. Jamajčanka koja trči za Sloveniju sa 50 godina postala je najstarija sudionica u povijesti europskih prvenstava, dok je Francuskinja dvanaest godina nakon što je u Budimpešti postala europska rekorderka na 100 metara kao članica štafete osvojila srebrnu medalju. Priznanje zaslužuje i 23-godišnji Irac Jason Smyth, prvi paraolimpijac koji je nastupio na EP-u. Mladić koji pati od Stargardtovog poremećaja odlično je trčao na 100 metara i izborio polufinale.
KUP KONTINENATA
Svi najbolji dolaze i u Split
Plasmani na EP-u određivali su i sastav reprezentacije za Kup kontinenata 4. i 5. rujna. Hrvatskim ljubiteljima atletike to je bilo posebno važno jer se Kup održava na splitskom Poljudu. Hrvatsku će s tri pozivnice (od kojih dvije nisu bile ni potrebne jer imamo prvakinje) predstavljati Blanka Vlašić, Sandra Perković i šesti kuglaš Europe Nedžad Mulabegović. Nemamo prostora nabrojati sve koji će pod dalmtinskim suncem braniti čast Europe, ali nudimo vam imena koja su istinska pozivnica za dolazak na Poljud: Lemaitre, Casado, Turner, Lavillenie, Reif (najbolji daljaš sezone s 8,47), Idowu, Thorkildsen, Savinova, Fernandez, Yanit, Antjuh, Feofanova, Radeviča, Ostapčuk, Heidler, Špotakova, Arron, Soumaré, Mbandjock...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....