PIŠE A. NAČINOVIĆ

HRVATSKA SE USPJELA DIĆI IZ DEPRESIJE Na sreću, uvijek sam bio loš prognozer. lako je kad imaš dedu Stiva

Početkom drugog poluvremena počeo sumnjati da možemo uspjeti nadigrati Norvežane
 foto: CROPIX

Osvojiti broncu na turniru koji je bio izuzetno kvalitetan i neizvjestan, s puno iznenađenja, uspjeh je vrijedan divljenja. Utakmice za treće mjesto uvijek su teške i nije ih lako odigrati. Treba nadići umor, psihološki teret poraza u polufinalu i sve ozljede koje su se tijekom prvenstva nakupile, ali naši igrači su u tome uspjeli, zbog čega zaslužuju da ih dočekamo kao prvake.

Hrvatska s prvenstva odlazi s medaljom oko vrata, odlazi kao pobjednik. Treće mjesto donosi nam direktan plasman na svjetsko prvenstvo, ali i pobjedničke navike. Ostvarili smo rezultat kojem se malotko nadao prije početka turnira, ali naši rukometaši to su zaslužili svojom igrom, trudom i požrtvovnošću.

Utakmica je imala svojih uspona i padova. Norvežani su, uz Njemačku i Hrvatsku, jedno od najugodnijih iznenađenja turnira i to su još jednom potvrdili na terenu. Prvo poluvrijeme odigrali smo jako dobro obranu, šepali malo u napadu, ali na kraju prvih 30 minuta to i nije izgledalo loše. Nastavak nam je ponovno donio pad koncentracije, osobito u napadu gdje je lopta sporo kružila, a sve akcije postale predvidljive i neučinkovite, što je suparnik spremno iskoristio. Koliko sam u jednom trenutku susreta sa Španjolcima u polufinalu vjerovao u uspjeh, toliko sam početkom drugog poluvremena počeo sumnjati da možemo uspjeti nadigrati Norvežane.

Na sreću uvijek sam bio loš prognozer i uspjeli smo se dići iz depresije. Ostali smo bez Kopljara, Duvnjak je u dva navrata namještao iščašeni prst, ruke su svima postale kratke, ali na kraju je kvaliteta naših igrača ipak presudila. Bilo je poraza i loše odigranih utakmica u Poljskoj, mi smo uz male ekrane ponekad bili i pesimisti, ali ono što se nije mijenjalo bila je volja i vjera s kojom su naši igrači ulazili u svaku utakmicu. Pokazali su se i u ogledu s Norvežanima i izborili još jednu medalju za hrvatski rukomet. Bit ću malo neobjektivan i u pobjedi za koju su zaslužni svi, od prvog do posljednjeg igrača, izdvojiti Ivana Stevanovića. Ponovno je obranio nekoliko izuzetno važnih udaraca u trenucima kada je to najviše trebalo našoj ekipi. Zaustavio je i dva sedmerca i pokazao da zaslužuje mjesto u reprezentaciji. Hrvatski rukomet ima zajamčenu budućnost u vrhu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
02. srpanj 2024 09:16