Dario Marinović: Volio bih da ova bajka potraje što dulje!

Da je NK Šibenik prije tri godine imao novca da plati barem i simboličnu odštetu od nekoliko desetaka tisuća eura dubrovačkom trećeligašu GOŠK-u, tko zna kako bi se razvijala nogometna karijera Darija Marinovića.

Pitanje je bi li taj 21-godišnji Dubrovčanin danas bio jedan od najboljih mladih igrača malog nogometa na svijetu i ključni čovjek reprezentacije Hrvatske, koja pod vodstvom izbornika Mate Stankovića sigurno gazi na Europskom prvenstvu te će u ponedjeljak navečer u Spaladium Areni igrati u četvrfinalu protiv Ukrajine (21 sat).

Nesuđeni Šibenčanin

Marinović, tada 18-godišnjak, stigao je na probu na Šubićevac. Tadašnji trener Šibenika Ivica Kalinić prepoznao je da bi taj mladić koji je igrao na poziciji ofenzivnog veznjaka, “polušpice”, mogao biti zanimljiv materijal te ga je želio zadržati.

No Marinovićev klub GOŠK inzistirao je na odšteti, a Šibenčani nisu to mogli platiti, tako da se mladić iz Mokošice našao u škripcu. Još kad ga je GOŠK suspendirao, odlučio je velikom nogometu kazati zbogom te se prebacio na dvoranski. Samo je nastavio igrati za dubrovačkog prvoligaša Square...

- Kad sad pogledam unatrag, nije mi žao što nisam završio u Šibeniku. Tko zna gdje bih bio danas. Možda bih igrao prvoligaški nogomet, ali kad pogledate kakva je situacija u našem nogometu, to više i nije nešto. Tada sam bio razočaran što me GOŠK nije pustio na Šubićevac, jer trener Kalinić me želio, a imali su tada Šibenčani dobru momčad, Zec, Alispaghić, Ademi...

Marinovićeva priča s futsalom postala je ozbiljna kad je prešao u zagrebački Nacional. U Zagrebu je proveo godinu dana i odmah je stigla ponuda iz najboljeg kluba u državi, Brodosplit Inženjeringa. U Splitu je osvojio prvenstvo i kup, kod trenera Stankovića postao je glavni igrač reprezentacije.

Nagrada 500 eura

- Stvarno se ne mogu potužiti. Igram u odličnom klubu, a sad smo i s reprezentacijom napravili pravi bum. Nisam mogao zamisliti da ćemo od potpunih anonimaca preko noći postati takve medijske zvijezde i da će na naše utakmice dolaziti toliko ljudi. Zahvaljujem navijačima, a volio bih samo da ova bajka potraje što dulje...

Hrvatski reprezentativci zaradili su 500 eura po glavi, što je premija za plasman u četvrtfinale Eura. To je zaista simboličan iznos, iako Marinović kaže da se od futsala može živjeti. Najbolji malonogometaši u Hrvatskoj mogu zaraditi dvije-tri tisuće eura mjesečno, ali Marinoviću je cilj napraviti transfer u inozemstvo. Njegova cijena na tržištu procjenjuje se na tristotinjak tisuća dolara.

- Imao sam već konkretne ponude iz Irana, ali volio bih se okušati u nekoj od najjačih svjetskih liga. To su Španjolska, Rusija ili Italija. Sa 21 godinom osjećam da sam u naponu snage i da igram najbolji nogomet.

Na pitanje da se usporedi s nekim od hrvatskih reprezentativaca velikog nogometa, Marinović kaže:

- Nisam dribler nego koristim svoju brzinu, snagu i moć da izbacim suparnika i tako dođem u situaciju za završnicu. Vidim da me neki uspoređuju s Modrićem i nemam ništa protiv toga. Lijepo je čuti takve usporedbe, Modrić je igrač svjetske klase, ali nekako mi je po stilu igre bliži Darijo Srna.

Ništa bez suigrača

Marinoviću je uzor Nikola Tomičić, i to zbog pristupa i odnosa prema futsalu. Po stilu su drugačiji, Nike Tomičić je nenadmašni dribler.

- U futsalu ne možeš ništa bez suigrača, ne možeš sam dobiti utakmicu. Igra se u takvom ritmu da nitko ne može izdržati više od pet minuta na parketu u komadu. Ova reprezentacija je pokazala da može puno i tako moramo nastaviti protiv Ukrajine. Oni imaju jaku momčad, a mi imamo dodatni motiv jer su nam u Azerbajdžanu ‘spakirali’ eliminaciju sa SP-a. Vjerujem da ćemo im to naplatiti s kamatama u paklenoj atmosferi u Spaladium Areni - poručuje Marinović.