Contador sedmi pobjednik bez etapne pobjede

ZAGREB - Naizgled je to bila nerazumna odluka. Rođeni Mardiđanin, momak od 14 godina kojeg je čekao poziv u mladu momčad Reala, odluči kraljevskom klubu reći „zbogom“ i uhvatiti se bicikla! Alberto Contador i njegovi roditelji te su 1996. godine donijeli odluku za koju bi se odlučili samo najhrabriji. Mladić se godinu dana ranije zaljubio u „brda, krv i suze“ i odlučio nastaviti svoj put hraneći se jednim od najtvrđih kruhova, onim biciklističkim.

- Ne sjećam se točno trenutka u kojem sam prelomio da ću ostaviti nogomet nauštrb biciklizma. Naravno da iz današnje perspektive to izgleda kao briljantna odluka iako su moji roditelji od mnogih proglašavani luđacima u to vrijeme - kazao je Contador u intervjuu za Marcu 2007. godine nakon osvajanja prvog Tour de Francea.

U istom je razgovoru tadašnje veliko iznenađenje, vozač kojeg Španjolci nisu očekivali na tronu još barem koju godinu, otkrio stranu koju su rijetki poznavali. Odrastanje uz loptu i poneku atletsku disciplinu koje se prihvatio u osnovnoj školi bilo mu je lagodniji dio djetinjstva. Prihvaćanje činjenice da mu je mlađi brat rođen sa cerebralnom paralizom manje je ružičasta memorija iz tog perioda njegova života.

- Dugo mi je trebalo dok sam shvatio da se s bratom ne mogu loptati ili voziti bicikl. Ipak, možda sam i iz njegovog životnog elana dobio posebnu inspiraciju jer je, unatoč svojoj bolesti, uvijek bio vedar, koliko god je to bilo moguće.

Osim zamjene „lopta za bicikl“, Contador je veoma rano donio još jednu tešku odluku. Sa 16 godina napustio je školu koju nikada nije završio. Naslov prvaka Španjolske na kronometru do 23 godine bio je prvi veliki znak da je španjolski biciklistički mecena Manolo Saiz, kasnije osramoćen u aferi Puerto, napravio genijalan potez potpisavši ugovor s perspektivnim kastiljcem. Iako je imao najveći utjecaj na njegovo sportsko stasanje, Saiz ga je umalo povukao na dno u spomenutom dopinškom skandalu. Te 2006., kada je Saiz izgubio svoju ProTour licencu, Contadoru je, kao i ostalim vozačima Saizove momčadi ONCE-Eroski, zabranjen nastup na Tour de Franceu. Mnogi su već tada počeli sumnjati da je omaleni Španjolac „čist“ i raspirivati sumnje koje prate svakog biciklista s velikim rezultatima. Upitnici ni danas nisu nestali, a povijest nas uči da ih nije pametno nazivati glupima...

- Glupo se uopće braniti od takvih neutemeljinih optužbi. Biciklizam je na lošem glasu zbog manjine, šačice onih koji su posrnuli, ali velika većina to nikada ne bi napravila - tvrdi Contador.

Naravno, s tri pobjede na Touru te po jednom na Giru d'Italiji i Vuelti, 27-godišnjak je postao i više nego sumnjiv. Nažalost, sudbina velikih biciklista je takva, a njegove brojke već sada pokazuju da je jedan od najvećih u povijesti. Nije Top 5, ne može se još uvijek uspoređivati s Miguelom Indurainom, Eddyjem Merckxom ili Gregom LeMondom, ali Contador se u posljednje četiri godine izborio za mjesto u biciklističkim almanasima. S trećim Tourom ušao je u ekskluzivno društvo u kojem je samo devet vozača u stogodišnjoj povijesti najprestižnije biciklističke utrke na svijetu.

- Ne bih smio još razmišljati o ukupnoj pobjedi, ali znam da bi me treći naslov svrstao među velikane koji su mi oduvijek bili uzori. Teško prihvaćam činjenicu da bih mogao imati naslova koliko i jedan Grag LeMond - diplomatski je kazao jučer Contador nakon kronometra na kojem se konačno riješio vjernog pratitelja Andyja Schlecka.

Luksemburžaninov poraz mnogi su ove godine proglasili nepravednim. Ono što je Španjolac bio 2007., pa i prošle godine, kada je izluđivao protivnike ubrzavanjem na najtežim usponima i neočekivanim promjenama ritma, danas je mlađi brat Schleck najuzbudljiviji biciklist na kugli zemaljskoj. Mnogi su skloni vjerovati da Contador ne bi vidio treći naslov da je stariji Schleck, Frank, ostao „u jednom komadu i vukao brata do pobjede“. Ovako je Alberto vožnjom bez velikog rizika, prateći većinu Andyjevih napada, stigao do pobjede. Na razočaranje velikog dijela neutralnih navijača, Španjolac je postao tek sedmi čovjek u povijesti koji je do lovorike na Touru stigao bez etapne pobjede. Tako je „pistolero“, nadimak koji je dobio zbog proslave pobjeda koje obavlja pucajući iz imaginarnih pištolja, postao „neželjeni pobjednik“, ali povijest to neće biti briga. Pamti se naslov i nova „recka“ u njegovoj kolekciji trofeja, nesportskom ponašanju (sjetite se „afere lanac“) unatoč...