Denis Buntić bio je, uz svog “zemljaka” Alilovića, heroj pobjede nad Danskom. Odigrao je utakmicu života u reprezentativnom dresu. Iako je s reprezentacijom još 2005. u Tunisu osvojio srebro, Bunta nije uvijek bio prvi Červarov izbor na poziciji desnog vanjskog. Bivši kapetan Petar Metličić ostavljao mu je jako malo prostora. A nije ni bio na nekim natjecanjima poslije Tunisa.
- Heroj? Ne bih rekao da sam ja heroj te pobjede. Svi smo mi heroji, ne treba poimence spominjati. Istina je da mi se ‘otvorilo’ i da sam imao odličan učinak. To je činjenica, no ne treba je previše isticati - ni Mirka, ni Ivana, ni mene. Momčad je pobijedila igrajući moćnu obranu i nadahnuti napad -skromno je progovorio Buntić, samozatajan i u prevelikoj mjeri. Jer - zaslužio je respekt i poštovanje rukometnih drukera, bio je jedan od ključnih igrača koji su izvukli novo hrvatsko polufinale.
Nakon odlaska Metličića, Denis se potvrdio kao nova uzdanica na deficitarnoj poziciji. No, teško ga je natjerati da govori pohvalno o sebi:
- Marko Kopljar je budućnost hrvatskog rukometa, on je potencijal i nema razloga za sumnju, izbornik s pravom u njega ima povjerenje. I da sam ja na Lininom mjestu, učinio bih isto?!
Iako je samo četiri godine stariji od Kopljara (1986.), Buntić (1982.) je u prvi plan gurnuo reprezentativnog kolegu koji ipak nije na turniru ni približno odigrao kao on kada je dobio priliku. Dapače, ulazio je u “vatru” kad bi Lino morao dignuti igru na višu brzinu. Iako je stariji i trenutačno puno bolji, Buntiću ne smeta uloga džokera:
- Ne, nimalo mi ne smeta što je mlađi igrač dobivao prednost, ne smeta mi kad sam na klupi, a Marko na terenu. Ponovit ću da je ispravno ulaganje u njega. Ponovit ću da je on budućnost.
Kakva skromnost i samozatajnost. Osobina koju Buntić, srećom, ne pokazuje na terenu. Skoro da smo pomislili da je riječ o sarkazmu jer - Buntić je tek malo stariji i upravo on može biti jedan od nositelja igre dugi niz godina:
- Nadam se da mogu, uvijek ću za reprezentaciju davati sve od sebe. Nije važno je li riječ o utakmici koja odlučuje o finalistu Eura ili je riječ o utakmici na Božićnom turniru u Ljubuškom.
I kad nisam u prvom planu, vjerujem u sebe, to je moj moto. Utakmica s Poljskom novi je izazov u kojem će Buntić sigurno dokazati da na Euru nije odigrao izvanserijsku utakmicu te nekoliko onih za nijansu slabijih:
- Ne znam i ne mogu tvrditi da ću opet imati šut, čini mi se, 8/11. To ne mogu obećati, no ako ja i ne budem na istom nivou, bit će netko drugi. Samo da mi pobijedimo, nije bitno tko će kako igrati -zaključio je skromni Ljubušak.
A cijeli Ljubuški luduje:
- Odmah nakon utakmice dočekalo me više od 50 poziva i poruka. Na sve nisam ni mogao odgovoriti. Normalno je za tako malo mjesto da to ljudi intenzivno doživljavaju. Drago mi je zbog onih koji su sretni zbog mene iako ima i onih kojima to nije bilo drago?!
Poljska će isto pasti, uvjeren je Buntić. Recept je vrlo jednostavan:
- Odigramo li kao protiv Danske, Poljaci nemaju minimum izgleda za pobjedu. Uvjeren sam da možemo ponoviti takvo izdanje.
Buntićeve medalja
Srebro SP Tunis 2005.
Srebro SP Hrvatska 2009.