Balić je rođeni vođa, zato će imati ‘popust’ svakog trenera

ZAGREB - Svaka čast svim Dušebajevima, Wislanderima, Vujevićima i Richardsonima, Karabatićima... svim bivšim i sadašnjim legendama rukometa, no jedan je i neponovljivi Ivano Balić. Netko je rekao: “rukometni Mozart”, drugi je dodao: “rukometni Ronaldinho”, a najbliže je bio onaj tko je napisao “rukometni Jordan”.

Je li Lino Červar nesmotreno zaista izgovorio riječi koje su zločin ili ga je, putujući s njim u istom zrakoplovu, “krivo citirao” makedonski novinar i menadžer Agron Hajredin? Teško pitanje, no istina je, uostalom, uvijek negdje u sredini.

Istina je, provjereno je, Balić je najbolji rukometaš svijeta i on je u svakoj svojoj utakmici - pa i u svakom velikom finalu, kad je bio zdrav - mozak i duša svake hrvatske pobjede. Istina je, doduše, da je u svom splitskom i dalmatinskom habitusu kao i po temperamentu - vrlo težak “zalogaj” za svakog trenera. Naravno, i za Červara. Koliko je to točno?

- Balić je poseban, specifičan, težak za vođenje jer je i sam vođa, sam je svoj. Ponekad mu popuštam i ima bolji tretman od suigrača. No, zbog toga ne mislim da mi pada autoritet kod momčadi jer Ivano zna granice. Takav je prešutni dogovor, on ima određeni povlašteni status, no uvijek gine kad treba i što je najvažnije - vraća maksimum. Najbolji u ključnim treninzima i utakmicama i odlično funkcioniramo - rekao je Senjanin Maglajlija.

- Respektiramo ga jer je svjetska klasa, no kompromisi su obostrani. On ima poseban temperament i potreban je poseban odnos da se od njega izvuče najviše. Najvažnije je da taj odnos ne šteti momčadi, a ne šteti. Sve funkcionira odlično - rekao je Mirko Bašić, drugi trenutačni Balićev trener u CO Zagrebu.

Odnos Červara i Balića detaljnije je secirao bivši izbornik Velimir Kljajić:

- Svašta se priča. Činjenica je da ponekad djeluju čudno, kao da nešto ne štima između njih dvojice, ali izvana gledajući, funkcioniraju dobro. To što se katkad tijekom utakmica verbalno sukobe, sigurno nije dobro za momčad, no takvi sukobi nisu rijetkost u sportu.

Kako bi “Kljun” reagirao kada bi se našao na Červarovu mjestu:

- Ne bih se doveo u situaciju da raspravljam s igračima tijekom utakmice. Razgovaram s njima na vrijeme. Zaista ne znam pozadinu odnosa Lino - Ivano, možda oni i ne mogu drukčije surađivati.

Zdravko Zovko nije osobno vodio Balića, no ekspertiza mu je vrlo jasna:

- Ivano je uvijek ključni igrač. Mene je u Veszpremu s Portlandom toliko puta uništio u velikim utakmicama. A u reprezentaciji? Sjećam se finala s Nijemcima na OI u Ateni 2004. Njegova su rješenja i asistencije za Kaleba i Džombu bili ključni za zlato. Tako je bilo i u Portugalu godinu prije. A povlastice koje navodno ima? To je normalno u sportu. Kod mene u Podravki nemam isti odnos prema mladoj 16-godišnjakinji i prema veteranki Cviti Pasičnik. U svakoj su obitelji svi ravnopravni, ali neki su ‘ravnopravniji’. Ne vidim problem.

Svi se, dakle, slažu. Balić je rukometni umjetnik i ima određenu “umjetničku slobodu”. Balića ponekad leđa bole kad treba trenirati, nikad ga ne bole kad treba igrati. Ne, posebno ne u velikim finalima. I u finalu na OI u Londonu 2012. bit će najbolji igrač.