Željko Babić prilikom dolaska u zračnu luku Pleso, nije krio zadovoljstvo ostvarenim rezultatom u Poljskoj. Osim igrača koji su dali sve od sebe, te navijača koji su bili uz njih, izbornik je ovaj uspjeh povezao i s nadnaravnom energijom, bez koje ovakav rezultat nebi bio moguć. Babić je ponovio da je njegova uloga u ovom uspjehu minimalna.
- Dobar rezultat, hrvatski narod je sretan, a to je smisao sporta. Ja ne želim biti hit, želim biti iskren i otvoren, ne sramim se toga, netko to voli, netko ne. Moj cilj nije popularnost, volim Isusa i volim Gospu. Što se tiče proročanstva, ja sam ovaj uspjeh sanjao. Ovo je sportsko čudo, upitno je koliko sam ja kao trener pridonio.
Sva ta pozitivna energija je bila pristuna i igrači su iskoristili te trenutke koje nam je protivnik dozvolio. Ta energija nas je pratila još od Ivanić grada, ona nas je ujedinila, kao i hrvatski narod.
Izbornik je često bio kritiziran zbog izjava nakon utakmica, u kojima je isticao svoju vjeru i koliko mu to pomaže u poslu. No, kako sam kaže, uvijek će biti iskren i vjerovati u čuda. Tako nešto se dogodilo protiv Poljske, jer su igrači bili spremni na to, ističe Babić.
- Očito je da kad nešto kažem, ljudi to iskorištavaju. Nije dobro da se vi prekrstite i da ćete odmah pobijediti. Svi se krste, ovo je nešto drugo. Ne događaju se čuda svaki dan, Isus nije mogao raditi čuda u Nazaretu, zato što ljudi nisu vjerovali. Tek kada je izašao iz svog grada počeo je sa čudesima. Trebate biti spremni da vam se čudo dogodi, a naši igrači su bili spremni i vjerovali su u to. Protiv Poljaka se upravo čudo dogodilo, taj rezultat nije realan i takve stvari ne mogu shvatit jer sam ograničen kao čovjek i kao trener, a tamo se dogodilo nešto nadnaravno, što nema veze sa sportom.
Hrvatski rukometaši su ispraćeni sa skepsom na turnir, što zbog podmlađivanja reprezentacije, što zbog brojnih ozljeda. Na kraju su ostvarili veliki uspjeh i vratili se s brončanom medaljom. Kao najveći dobitak turnira, Babić vidi mladost reprezentacije.
- Za mene je najveći dobitak momčad, dobili smo tim mladih ljudi koji mogu napraviti velike stvari uz pomoć navijača. Kada te dvije energije spojite u jedno, onda se čuda mogu događati, zaključio je izbornik.
Marino Marić prometnuo se u prvog pivota reprezentacije, pokazao je kvalitetu i sigurnost. Kratko je analizirao turnir u Poljskoj.
- Bilo je malo toplo hladno, ali uspjeli smo to izgurati. Baš je bio nekako lud turnir, svašta se zbivalo. Mi smo na kraju uzeli treće mjesto, može se reći da je velik uspjeh, ali znate kad dođete u polufinale, mislite da možete do kraja. Moramo izvući pouke, uvijek je bitno da se zadnja utakmica pobijedi, tako ostaje pozitivan naboj. Vidjeli smo Španjolce nakon finala, svi su djelovali utučeno, kod da su u u grupi ispali. No. mi turnir završavamo ponosni na ovaj uspjeh, dodaje Marić.
Marko Kopljar je cijelo prvenstvo vukao ozljedu koljena, ali je ipak igrao svaku utakmicu. Na kraju je zadovoljan postignutim uspjehom.
- Noć je bila malo naporna, presretni smo sa ovom medaljom. Mi nismo znali gdje ćemo završiti, mlada smo ekipa, koja je prije početka turnira bila načeta ozljedama, stoga je zaista bilo teško prognozirati naše mogućnosti. Na kraju smo uzeli medalju i zadovoljni smo se vratili u Hrvatsku.