ZAGREB - Ivica Kostelić je prije četiri godine u Torinu u klasičnoj kombinaciji oživio svoj san, ali nije okončao životnu misiju. I dalje je gladan pobjeda i medalja. No, za razliku od 2006., ovaj put je osoba koja zna kako se osvajaju medalje.
- Ne mogu reći na koji je način to prednost, ali čovjeku koji je već bio negdje puno je lakše ponovno doći tamo. Svako iskustvo ulazi u tebe, želio ti to ili ne. Uzbuđenje koje donose Igre treba pretvorti u prednost, a normalno da bih ja to trebao znati. Ionako u većini teških situacija nisam zabrljao. Bitno je biti odmoran i zdrav. Iz iskustva znam da problemi počnu čim osjetiš bol jer ih na svjesnoj razini ne možeš kontrolirati.
Na Ivičinu svijest utjecat će i sestra Janica, koja je iz formalnih razloga prijavljena kao pomoćni trener Ivice Kostelića, ali je njena uloga puno veća....
- Janica mi je psihološka potpora, dio svoje energije prenosi na mene, a njeni savjeti su neprocjenjivi. Radi se o sportašici sa šest olimpijskih medalja, četiri zlatne. Tko se još može pohvaliti da ima takvu osobu uz sebe!?
Postoji još jedan razloga zašto Ivica nadmetanjima na padinama planine Whistler pristupa mirnije.
- Ne živciram se kao prije, kada sam ovisio o jednoj ili dvije discipline jer sada vozim gotovo cijeli Svjetski kup. Tada otpada psihološki pritisak na jednu disciplinu i glavnoj prilaziš manje opterećen.
AP je Ivici prognozirao zlatnu slalomsku medalju. Tata Ante tvrdi da je pobjedi bliži u superkombinaciji, vjerojatno zato što i on postavlja slalomsku stazu na za Ivicu najboljem skijalištu na svijetu. Mnogima se neće svidjeti što to neće biti “miki maus staza”. No, teško da bi netko mogao utjecati na Gipsa da spusti kriterije.
- Nema nepisanih pravila kako treba izgledati taj slalom, a istinu govoreći, treba ga postaviti što zeznutije. Spust je uvijek isti i ništa lakši slalomašima, osim što je kraći. Sa slalomom se, pak, može manipulirati. Ako se kolci samo pobacaju, spustaši ne mogu puno izgubiti. Tata nije osoba koja podliježe pritisku, a mislim da je nemoguće i da pokušaju takvo što. Bio bi to skandal, a tata bi poludio i postavio najteži mogući slalom - prokomentirao je Ivica.
- O dužini spusta ovisi hoću li ciljati na zlato - dodao je na kraju.
Ivica: Važno je sudjelovati i dalje živi
Zanimalo nas je što Ivica misli o tome da dvije ili tri sekunde nastupa svake četiri godine određuju tko će ući u sporsku besmrtnost.
- Većina nas će se nasmijati, ali bit Olimpijskih igara i dalje je - važno je sudjelovati. Netko će reći: zašto se pišu rezultati ako je važno samo sudjelovati, no OI imaju iznimnu vrijednost jer svake četiri godine svi zimski sportovi na dva tjedna dođu u jedan grad. Kada vidiš ljude iz Bruneja, Jamajke... shvatiš snagu Olimpijskih igara. Doduše, u skijanju je Svjetski kup sportski vredniji, ali simbolički ima daleko manje značenje. I sad, je li to fer ili nije? Nema odgovora na to pitanje. Olimpijske su igre potrebne sportu kao što Generalna skupština UN-a mora postojati. U ljudskom smislu, to je toliko rijetko i vrijedno da zato pobjedom na jednoj takvoj smotri ulaziš u sportku besmrtnost.