Prošle sezone zablistao je kada je Hajduku najviše trebalo. U polufinalu i završnoj utakmici Kupa, na gostovanjima u Koprivnici i Zagrebu, nedvojbeno je Tino Sven Sušić bio prvo ime Hajduka. Postao je specijalist za Kup, igrač koji je u konačnici obilježio osvajanje Rabuzinova Sunca.
- Lijepe su to uspomene, ali od sljedeće sezone očekujem još više - bez ustručavanja je poručio 21-godišnji Sušić. - Moram biti nositelj igre. Osjetio sam prošle sezone, kada sam spreman, onda mogu sve. Kada vjerujem u sebe, tada sam igrač odluke. Match winner.
U devet mjeseci prošao je golemi put. Od igrača s klupe do uloge jednog od najvažnijih prvotimaca Bijelih. Kao da nije isti Sušić počeo i zaključio sezonu.
- Na početku sam igrao desno krilo, što nije moja pozicija. Dosta ljudi mi je govorilo “nije lako igrati u Hajduku”. Ali, dok ne osjetiš što je Poljud nemaš pravu dimenziju, nemaš pravu sliku. Ne mogu to danas objasniti, ali jednostavno, loše sam se osjećao kada sam ulazio na teren. Kao da mi se noge odsijeku. Nisam imao samopouzdanja, nisam imao snage u nogama. Bio sam nemoćan, nekakav strah me hvatao.
Dva detalja su promijenila osjećaj. Dapače, sasvim okrenula tijek zbivanja. Prvi mu je pogodak u Splitu za pobjedu u osmini finala Kupa.
- Loše sam igrao, opet na desnom krilu. Ali dao sam važan pogodak. Digla me ta utakmica sa Splitom, ali najveća promjena došla je kada me trener vratio u središte veznog reda. Znao sam gdje se trebam kretati, sve mi je izgledalo lako. Bio sam kao riba u vodi.
Može Tino sve u veznom redu. Zadnji vezni, desni vezni, ali najbolja izdanja pruža na mjestu playmakera. Dvije godine se na Poljudu tražio razigravač, još od Vučevića u proljeće 2011. Možda ste primijetili, “desetku” više nitko ne spominje u opciji dolazaka.
- Desetku sam igrao cijeli život. Još od malih nogu. Uvijek sam volio razigravati momčad, zabijati udarcima s distance. Zato znam da mogu puno bolje u Hajduku. Prvo se moram dobro spremiti da mogu više pružiti. Istina, i prošle zime bio sam spreman, ali ostao je prostor za napredak u dvobojima. Potrošim se previše i onda mi fali snage u dvobojima.
Navijači su sve zadovoljniji vašim igrama, a što kaže otac Sead, nekoć veliki igrač 70-ih godina u bivšoj državi.
- Otac je bio i ostao najveći kritičar. Ali, čak je i otac rekao “dobro je”. Međutim, zna otac da mogu puno bolje. Zato me i dalje kritizira. Njemu nikada nije dovoljno i to mi daje poticaj. Rekao mi ja da nastavim raditi.
Otac Sead daje poticaj, trener Tudor oslobađa od pritiska, a kakav je pogled strica Safeta, izbornika BiH? Ima li za Tina mjesta u reprezentaciji BiH?
- “Nastavi i dobit ćeš poziv”. Tako mi je rekao stric izbornik. Kazao mi je da je čuo sve najbolje. Nema stric izbor igrača kao Hrvatska.