TOMISLAV ŽIDAK Bugarska je treći nogometni svijet, Vatreni se ne smiju muči s takvima...

Da li bi Nijemci, koji su našem izborniku uzor u svakom smislu, ovako odigrali protiv Bugara? Ni slučajno, oni bi ih razorili do temelja, od Sofije ne bi ostao kamen na kamenu. Kao što su rastočili Brazil, kada su osjetili da su “carioce” slabe i pune šupljina. Nijemci se ne bi nakon briljantnih 45 minuta povukli, čuvali “stečevinu” jednog autogola i vrebali iz zasjede. Svaki iskusni i kuražni trener bi uzeo malj i dotukao ih, Kramarić i Jelavić su jedva čekali da ih se pusti s lanca. Ali, u najavi je Darijo Srna rekao sukus Kovačeve ideje: “Došli smo u Sofiju ne izgubiti”. Ne pobijediti, već - ne izgubiti...

Nije pogriješio reporter Sportskih novosti Dražen Antolić, kada je Bugare ocijenio kao grupu nogometnih anonimusa , reprezentaciju bez snažnih persona. Ma koliko se njihovi novinari žestili, Bugari su danas druga liga, bliži su trećem nogometnom svijetu nego modernoj, zapadnoj nogometnoj tehnologiji. Nisu ni sjena one reprezentacije, koju sam 1994. godine gledao na Rose Bowlu, kada su na Svjetskom prvenstvu osvojili četvrto mjesto i kada su na Giants stadionu u Medowlandsu deklasirali Njemačku. Tada su imali Stoičkova, Lečkova, Kostadinova, danas nemaju - nikoga! Baš nikoga. I u petak se vidjelo da su i tehnički i taktički “kat niže” od nas, da su s loptom na vi, da ne mogu sastaviti dva točna dodavanja. Pa iako je u pitanju vrlo, vrlo prosječna reprezentacija, sastavljena od nogometnih mediokriteta, mi smo im prepustili inicijativu i doveli pobjedu u pitanje...

Hrvatska je u utakmicu ušla kao Barcelona, kao team. Bili smo dominantna momčad, preselili smo igru na njihovu polovicu terena, stisnuli ih u bunker, čekala se samo egzekucija. I onda se dogodio neki vrag, očito se u poluvremenu Niko Kovač konzultirao sa svojim stručnim stožerom i zaključili su da je najpametnije zatvoriti utakmicu. Sami smo približili i privukli Bugare našem golu, umjesto da ih sameljemo kao što bi to učinili Nijemci. Umjesto toga smo strepili za rezultat, a nakon što je Perišić “faulirao loptu”, bio sam uvjeren da će nas Bog kazniti zbog kukavičluka i nespretnosti.

Ogledalo svake momčadi je zadnjih deset minuta utakmice, koju je pokojni Đalma Marković zvao “zona čezarini”. U zadnjih deset minuta pada koncentraciija, igrači su fizički izmoždeni, češće, nego prema lopti, pogledavaju na semafor i lako griješe. I naši su u zadnjoj dekadi utakmice disali na škrge i da nije bilo perfektnog Ćorluke, koji je još jednom potvrdio da je jedan od najboljih europskih stopera i koji je karijeru, na žalost, “zakopao” u Sibiru, vjerojatno bi Bugari izjednačili. I bili bi “Bugari junaci”, a Hrvati - luzeri. Srećom, imali smo Ćorluku.

Luka Modrić je iznad svega pouzdan igrač, koji će rijetko zakazati, koji je rijetko u reprezentaciji briljirao, ali, ovo je bila jedna od njegovih boljih utakmica. On je mozak ove momčadi, iako se očekivalo da će to biti Ivan Rakitić, koji je, osim asistencije za gol, bio vrlo suzdržan. Možda ga još uvijek “pere” adaptacija na Nou Camp, jer njegove mogućnosti su neusporedivo veće od onoga što je igrao u Sofiji. Grupi boljih igrača, osim Modrića i Ćorluke, priključio sam i Brozovića, iako sam u razgovoru s Robertom Prosinečkim osjetio da ga nije impresionirao...

Ne znam što se događalo na noćnom letu iz Sofije, no, ujutro se do Zagreba probila glasina da je Nikica Jelavić nestao iz reprezentativnog kampa. Vjerojatno je razočaran što ga je Niko Kovač zagrijavao kao balavca i - zaboravio na njega. U sebi je vjerojatno gunđao i Andrej Kramarić, nakon gola Malti nadao se da će dobiti nekoliko minuta. No, Niko Kovač je zaboravio na klupu, u iscrpljujućoj i fizički zahtijevnoj utakmici mijenjao je samo jednog igrača. Čudno, i nerazumljivo, međutim, Niko Kovač je pobjednik iz Sofije i ma koliko kritike bile na mjestu, u ovim kvalifikacijama je stopostotan. A tih šest bodova je poruka svima koji gunđaju: “Začepite...” Prije odlaska u Sofiju četiri sata smo razgovarali. Rekao je: “Pobjeda bi bila presudni, veliki break, neodlučeno mali break...” Da je izgubio, bio bi - break-up. Ali, nakon pobjede, tu patetičnu riječ možete slobodno izbrisati iz Kovačeve biografije. Ma što se dogodilo u Osijeku i Milanu.