'Strašan' slobodnjak Ibričića za tri boda na Šubićevcu

ŠIBENIK - Trebalo je to doživjeti! Poslije 40 godina novinarčenja, čini ti se da se javljaš iz Šibenika kao iz grotla islandskog vulkana, a zašto - igra se derbi Šibenika i Hajduka. Pa što onda, igra se ponovno za tri dana u Splitu i treći put opet u Šibeniku, radi finala Kupa. Čeka se senzacija.

Dakle, svi prilazi gradu su pod kontrolom policije, ispred stadiona vas usmjeravaju ka parkiralištu, a mene zbog splitskih tablica sprovode na drugi kraj grada, tamo daleko uz more gdje par ribara lovi lignje. Odatle, sa strogo kontroliranog parkinga, uru pješačenja uzbrdo, najbolje je nazvat taksi, no organiziran je prijevoz autobusima s kojih vise navijači i pitam se kako organizirati povratak? Ili možda ostati u Šibeniku do posljednjeg finala.

Kakve li frke, a nema poznatijeg Šibenčana da se nekako nije spetljao s Hajdukom. Žaja, Nadoveza, Cukrov… E, ali Šibenčani se brane da sad navijaju samo za Šibenik, dok su prije navijali za Dinamo, a samo njihovi Vlaji navijaju za Hajduk. Očekivao se rat Torcide sa šireg šibenskog područja protiv domaćih Funcuta, navodno su se neki i dogovorili pa potukli usred noći uoči derbija na ulazu u Šibenik pojačani splitskim torcidašima.

Valjda zato prvi put u karijeri sa splitskim tablicama u Šibeniku osjećaš se kao u Zagrebu. Nije loša ideja - besmisleni antagonizam ZG-ST mogli bismo strogo kontrolirano parkirati u - Šibeniku. A taman se Dalmoši razgalamili o nekakvoj jedinstvenoj Dalmaciji.

I onda je sve splasnulo. Na utakmicu nije stigao niti oblak, nažalost, ne Brane Oblak, nego “Island Oblak”, a mora bit’ da je više navijača završilo u zatvoru nego na tribinama, koje su poluprazne zjapile u uškopljeni derbi. Ili su ih poslali (kao i mene) da se parkiraju negdje blizu Islanda. Svaka čast, bolje i bez nogometa ako je rat i dalje jedini pogon na koji se u nas igra.

Cijelo prvo poluvrijeme moglo bi stati u prvu akciju Hajduka s nekoliko dodira ali se završilo ofsajdom, no sve do drugog dijela dominirala je smišljena igra Šibenika na kontre i Hajduk se dobro provukao. Bloudek je protegao Subašića, Bačelić pucao iz šesnaesterca, Zec je iznenadio iz okreta pa je na otpadak Božić imao sve riješeno, ali ništa…

Ibričić je, međutim, nakon odmora ispravio svoj promašaj iz prvog dijela na samom početku i splasnuo je veliki zanos malog, a tako velikog Šibenika koji s koljena na koljeno hrani druge Rodićima, Rukavinama, Zečevima… pa su i ovom prigodom stigli iz Ostrave dva tipa, navodno menadžeri, i raspitali se kod mene za zapisnik, za Ademija, za Zeca & comp.

Ta sudbina Šibenika podsjeća na nekadašnju košarkašku euforiju s Baldekina i famoznog Dražena Petrovića kad se iz šibenskog rakursa nije moglo osvojit niti već osvojenu titulu državnog prvaka. Ali bez obzira na kapu dolje Šibeniku, Hajduku se ne može reći da je i on imao svoju smišljenu “kontru” za 1-0 i pobjedu.