Špaco u osmom desetljeću života vitalniji od svojih nogometaša

SPLIT - Nisam čudotvorac, nego profesionalac koji se bavi nogometnom tehnologijom i izvedbom. Kako se tome bezrezervno odajem kao svojevrsnom opijatu, logično je da to pročišćava moj organizam i liječi moju dušu. Sva nogometna opterećenja, preteška za neke druge, mene provociraju da ponudim sebe najboljeg i tako je sve zajedno, moj posao nogometni i trenerski, za moj organizam zapravo kao antibiotik - odgovara Stanko Poklepović na pitanje treba li na doping-kontrolu slati njega, a ne Vukušića i Ibričića.

Hajdukov trener čini se sumnjivim ako u tim godinama može izdržati iščekivanje i sve te nogometne ekstaze sve do 57. sekunde u petminutnoj sučevoj nadoknadi, dok istodobno stižu vijesti o Kužeovim zdravstvenim problemima.

Prenosi li Špaco uistinu svoju vitalnost na momčad ili u tome ima i sretnih okolnosti? Ako ga slušate bez ikakva ironična preduvjerenja, morate mu priznati da nogomet jasno vidi.

- Iako nogomet mora biti i splet slučajnosti, kao trener se cijeli život borim da barem one nesretne slučajeve svedem na minimum. Odatle pristup situacijskom treningu gdje se partiture cijele nogometne simfonije uvježbavaju ponavljanjem sve dok ne postanu automatizam i dio podsvijesti igrača. Kad to mogu ponavljati toliko besprijekorno kao da su u snu, onda im hrabro mogu reći što sam im kazao prije Anderlechta. Ništa se ne brinite, sve će doći samo od sebe ako se do kraja iscrpite u trčanju i žaru - objasnio je Poklepović.

U tom transu igra Špacin Hajduk, ali protiv AEK nije bilo sreće. Izostala je i u Vukušićevim šansama protiv Anderlechta. A najbitnije je ne odustati.

- Ponavljanjem akcija na treningu radimo na tome da se u utakmici ponavljaju slučajevi koje mi želimo, a ne oni nesretni. Dakle, Vukušićev gol je to, a mogao se dogoditi i prije. Uigrana akcija je put do eliminacije neiskorištenih akcija. U biti, ne’š ti mudrosti. No, Anderlecht u tim trenucima s 0-0 u džepu smatra da je posao obavljen, sprema se kući i eto previda.

O.K., ali jednako bi i Hajduku trebala pasti koncentracija! Pitajte Špacu! On uvijek ima odgovor: - Govorili smo o tome i prije utakmice. Nema veze, rekao sam igračima. Samo vi gurajte svoje, kad-tad mora se poklopiti naš rad s okolnostima na terenu. Slažem se da je meni malo lakše jer tako radim cijeli život, a više nemam što izgubiti. Bitno je opustiti se i uživati u poslu ako ga poznaješ i voliš. Guštam kad vidim kako se sve jasno odvija preda mnom. Anderlecht je ta brza i tehnički dotjerana Europa. Mi smo pristali na njihovu brzinu, ali to nam je narušilo preciznost u predaji lopte i dogodilo nam se u prvom poluvremenu ono najgore: usred naših akcija više puta prodali smo im loptu pa su nam udarili kontru. Dobro smo i prošli. No, drugo poluvrijeme sve je više naše jer smo ih pročitali, igraju na Suareza i kontru, pa sve ovisi o slučaju onoliko koliko je to nogomet u svojoj cijelosti.

Takvome Špaci supruga Kita priprema tradicionalna, ali i ekološka jela, navijači mu donesu janjeću glavu, ali nema njemu do ribe i povrća. I svake večeri iz karantene Špaco dođe svojoj supruzi kući, na kamilicu ili rakijicu, a ona mora procijeniti. No, u svom je krevetu.

- Dobra spiza, čaša vina i domaće rakije mora vas opustiti kao i glumca prije nastupa u kazalištu. Kreativnost raste oslobođena svih sprega. Osnovno je urediti život, dom i ambijent da se uživa u onome čime se baviš, a ja, evo, guštam, umjesto da sam u mirovini. I to me čini zdravim. Hajduk je moja terapija, nikako me moja nogometna ljubav ne može činiti stresnim.

Autor ovih redaka skreće pozornost doping kontroli, a možda i svim ostalim strukturama u nogometu: - Uzmite Špacin uzorak! Ugledajte se na Špacu!