Skrivao se dvije godine: Predao se ‘Cigo’, bivši srpski nogometaš i vođa kladioničarske mafije

Bivši srpski nogometaš Almir Senan Gegić (33), glavni optuženik u talijanskim aferama s prevarama i namještaljkama u nogometnom klađenju, predao se talijanskim vlastima od kojih se uspješno skrivao gotovo dvije godine, te je doletio JAT-ovim avionom na milanski aerodrom Malpensu u utorak, kada je pritvoren u zatvor u Cremoni. Vjerojatno će ga u četvrtak početi ispitivati istražni sudac Guido Salvini.

Srbijanski portal sportske.net javlja da je Gegić priznao da se kladio na namještene utakmice, ali je demantirao da je sam sudjelovao u namještanju.

Sitne i krupne ribe

Gegićev nadimak “Cigo” dao je povoda talijanskim novinarima i sportskim funkcionarima da njega i s njim udružene nogometaše nazovu “ciganskom bandom”, pa se pod tim zajedničkim nazivom vode i procesi u kojima su se pred sucima pojavili i neki hrvatski državljani, npr. Vinko Šaka (51, već pravomoćno osuđen u aferi “Offside”) i Alija Ribič (56).

Najava njihova sporazuma s talijanskim istražiteljima izazvala je u ožujku ne buru, nego tornado u talijanskoj nogometnoj javnosti, pa je inače oprezni Enrico Mentana, urednik televizijskog dnevnika Telecomove televizijske mreže La 7, prognozirao seriju pritvaranja koja “bi mogla zahvatiti i prvoligaške nogometaše”. Od svega toga zasad nije bilo praktički ništa.

Šaka i Ribič su izjavili da su oni bili najsitnije ribe, zadnji u kriminalnome hranidbenom lancu, te da se nisu baš nazarađivali u tom poslu, jer da su se navukli samo na šest utakmica talijanske profesionalne B lige 2010., od kojih su dvije završene dogovorenim rezultatom, dvije drugačijim od onoga koji je ponuđen (pa su Gervasoni i Carobbio morali vraćati novac, tako da su smanjivali tarifu za sljedeće utakmice na 10.000-15.000 eura), a dvije nisu uopće ni odigrane.

Tko je Mario Cvrtko?

Šaka nije nijekao poznanstvo s Gegićem (koji je igrao za Chiasso, te se navodno skrivao negdje u Makedoniji) i kaže da je u Italiju došao potkraj 2009. baš na njegov poziv, pošto su se upoznali u Turskoj gdje je Gegić također u dva navrata igrao (za Antalyaspor, pa za Istanbulspor), a Šaka bio pomoćni trener.

Almira Gegića te Hristijana Ilijevskoga talijanski sportski dnevnici smatraju vođama hobotnice, čiji su kraci doprli zaista daleko: jedan sve do Singapura, drugi do Napulja i tamošnje mafijaške organizacije camorre, a ne manjka i jedan do drugih Hrvata, preciznije: do Marija Cvrtka, pripadnika hrvatske “dijaspore” u Njemačkoj, ali aktivnoga i u nas i u susjedstvu, već osuđenoga na 5,5 godina zatvora u procesu u Bochumu, gdje nije prošao ništa bolje od Ante Šapine, što pokazuje da su ga suci smatrali jednako angažiranim u kladioničkim namještaljkama kao i glavu hrvatske kladioničarske mafije u Njemačkoj.

Cvrtkova priznanja u Bochumu su jedna od osnova akcije talijanskih istražitelja, koji su dokaze prikupili zahvaljujući dugotrajnoj akciji praćenja i prisluškivanja sumnjivaca.