U nevjerici je, onako teatralno kao u crtanim filmovima, ispuhao zrak kroz obraze i rukama prekrio glavu, ne vjerujući u ono čemu svjedoči. Zdesna, otac se od srca nasmijao, a slijeva Manuel Estiarte imao je razgoračene oči i razjapljena usta. Dvadesetak metara ispod Josepa Guardiole, o njemu je riječ, pak, James Milner raširenih je nogu nemoćno sjedio na travnjaku. Između njih prije sekundu je projurio Leo Messi. Kolektivni “Ooooh”, zamijenilo je frenetično skandiranje “Messi! Messi! Messi!”
Još jedan tunel Fernandinhu, svemirska, već 21. ove sezone, asistencija Rakitiću i partija u kojoj je, slažu se gotovi svi svjetski mediji, bio još bolji od najboljeg Messija. Je li to uopće moguće? Izgleda da jest. Koliko točno dobar? Elokventnije od riječi djelovala je Guardiolina reakcija, Estiarteova mimika i kolektivno nogometno sladostrašće kompletne nogometne planete:
- On nije s ovoga svijeta...
A prije samo nekoliko mjeseci bio je “izmožden, karakterno i fizički prazan, bez strasti, na izlaznim vratima Barcelone”. Kakva metamorfoza...
- Koliko se sjećam, nedavno sam bio katastrofa - nije izdržao na kraju. - A sada kažete da sam na svom vrhuncu? Ha, neka...
Natjecanju u komplimentima, gdje su finale, po nama, zaslužili Gary Lineker, Pep Guardiola i Javier Mascherano, ako je suditi po aktualnom trenutku, ne nazire se kraj, pogotovo ako genijalni Argentinac seriju izvanserijskih predstava nastavi i ovoga vikenda u El Clasicu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....