Obitelj Kranjčar: Cico i Niko plemenita su vrsta koja izumire

Vrijeme je - Kranjčara, vrijeme je njihove najveće slave! Bog ne plaća svake subote, ali Bog uvijek plaća onima koji se ne odriču vjere. Vjere u svoj talent, čak ni u trenutku kada Niko Kranjčar u suzama odlazi u Split i na putu prema aerodromu oči mu bode ZG zločestoća, plakat: “ Cico pijanico, Niko izdajico!” Dok su njegovi suigrači, nogometaši koji nisu stajali u prvom redu dok je Bog dijelio talent, zlurado slavili naslov prvaka uz pjesmu: “Svinjo debela...”

Pet godina poslije, nakon što je prošlo pet najtežih godina za jednu finu i ugodnu zagrebačku obitelj, Niko i Cico apsolutni su heroji hrvatskog nogometa. Makar više nisu ovdje, makar su “gastarbajteri” u Londonu i Podgorici. U utorak navečer Zagrepčani, i ne samo oni, uživali su u maestralnim izvedbama nogometnog maestra Nike Kranjčara i tresli se nad rezultatom iz Londona. Ne zbog Crne Gore, već zbog Cice Kranjčara.

Nažalost, i Cico i Niko neželjena su djeca zagrebačkog nogometa, na maksimirskoj djeci su se iživljavali i nogometni marginalci poput Zlatka Canjuge i Zvonka Zubaka, a svoj “obol” njihovoj obiteljskoj drami dao je i Zdravko Mamić. Zaboravili su da je Cico Kranjčar pisao nogometnu povijest Dinama 1982. godine (12 golova), 1998. godine (uveo je Dinamo u Ligu prvaka) i 2006. godine, kada je Hrvatsku, bez poraza, odveo na SP u Njemačkoj. A nakon što je izgubio samo jednu utakmicu, protiv Brazila (0-1), Vlatko Marković ga je tražio - ispriku! Zbog čega? I tražio je da se odrekne prijatelja Ivkovića. Nije htio, imao je “jaja”, u njemu se probudio ego! Nije htio prignuti glavu niti se odreći prijatelja...

Niko Kranjčar je “panda” svjetskog nogometa. Vrsta koja izumire, rijetki primjerak u herbariju već zaboravljene nogometne romantike. Onaj volej, zbog kojega se greda na Maksimiru još trese (nevažno je što je bio ofsajd), podsjetila me na voleje Zinedinea Zidanea u Realu. I onaj njegov lažnjak, kakvih u ovom brutalnom i gladijatorskom nogometu ima još samo u muzejima i nogometnim “antikvarijatima”, taj lažnjak je pitanje za Harryja Redknappa. Prije nekoliko dana mi je rekao: “Niko je fantastičan dečko, na treninzima je briljantan, ali Gareth Bale je nogometno čudo. Ne znam što mi je raditi?”

Harry, znam da si zaljubljen u nogomet Roberta Prosinečkog i ne jednom si rekao da je najbolji igrač kojega si vježbao. Opet imaš “Prosinečkog”! Zar si slijep, zar ćeš u subotu, protv Fulhama, opet Niku posjesti na klupu? Harry, nemoj tako grubo griješiti, ostat ćeš bez njega! Pametan čovjek uči na tuđim pogreškama, samo budala na - vlastitima!