Ante Miše pojavio se na božićnom domjenku Hajduka. Prošle godine u isto vrijeme bio je trener Bijelih, euforičnog kluba u kojem su se svi raspitivali za ulaznice dvoboja kontra Dinama.
- Ljepše je bilo doći na božićni domjenak u ulozi trenera, pa makar se živjelo i pod pritiskom - priznao nam je Miše.
SAZNAJTE SVE O SPORTU NA STRANICAMA SPORTSKIH NOVOSTI
Živio se tada san o naslovu prvaka, a danas je Miše trener bez angažmana dok je Hajduk sedmoplasiran u HNL-u s velikom ambicijom da se do kraja sezone domogne drugog mjesta. U 12 mjeseci sve se promijenilo u duhu mediteranskog temperamenta. Nema sredine, samo krajnosti.
- Četiri i pol mjeseca sam izvan Hajduka i toliko puta sam razmišljao o svemu što se dogodilo. Ni danas ne mogu naći pravi odgovor na pitanje kako se od povijesne euforije došlo do aktualnog stanja. Prošle godine smo pred Božić imali prekrasne snove temeljene na stvarnim rezultatima. Prođu me trnci kad se toga sjetim, u kakvom smo pozitivnom ozračju živjeli - melankonično se prisjetio Miše.
Bili su to dani ponosa i slave, kako stari ratnici vole kazati kada opisuju svoje najveće pothvate. Miše je na klupi Hajduka proveo nešto više od devet mjeseci, i premda je bio na korak do trofeja, ostao je bez prvenstva i Kupa. Ostao je bez ulaska u povijesnu kategoriju “Hajdukovi trofejni treneri”.
- Malo je trenera uopće imalo tu mogućnost da u prvoj sezoni vođenja Hajduka uzmu trofej. Imao sam dvije prigode, onu u Kupu posebno ne mogu prežaliti. Jedna lopta nas je odvojila od trofeja. Jedan udarac. Šteta. Imao sam četiri izvođača, za peto mjesto se nitko nije javljao. Osim Rossa koji je jedini imao hrabrosti. Ali ne i preciznosti. Na kraju je Andrićev udarac obranio Butina. Te slike i danas proživljavam. Trofeji se uvijek pamte, a mi smo bili tako blizu. Kako nam je prvenstvo izmaklo, to je nejvjerojatno.
Što vam je nedostajalo? Ili možda bolje rečeno - tko vam je nedostajao?
- Nedostajalo nam je više bodova, ali i ljudi. Dinamo je imao Mamića s kojim je osvojio naslov. Da sam ja uz sebe imao Štimca, bili bismo prvaci i pobjednici Kupa.
Osim Štimca nedostajao je i napadač na terenu. Premda je Miše odavno otišao, i današnji Hajduk bori se s problemima koje je imao u vrijeme njegovog mandata. Prvi je potraga za napadačem, koja traje još od lipnja 2008., kada je Rukavina otišao u Panathinaikos. Zašto Hajduk nije prošle zime doveo napadača? Bilo je novca, jer dovedeni su lijevi bočni ( Šerić), stoper ( Vejić) i zadnji vezni ( Brkljača). Sve pozicije su pokrivene osim one najvažnije. Zašto?
- Nedovođenje kvalitetnog napadača koštalo nas je naslova prvaka. Trebali smo uzeti napadača. Svi smo tu pogriješili. Možda ja najviše jer sam trebao na tome inzistirati. Sreća je da smo imali zdravog Kalinića cijelo proljeće, ali na ljeto sam tražio napadača jer sam znao da će Kalinić otići, a momčad je ostala samo na Vukušiću. Tražio sam Kamerunca Kouemahu, zatim Australca Bruce Djittea. To su bile prave zamjene za Kalinića, ali klub nije reagirao. Vjerojatno su bili preskupi, ne mogu ulaziti u razloge. Međutim, mi nismo imali momčad kakvu smo željeli. Uostalom, jedna je ekipa prošla pripreme, a druga počela sezonu.
Ljetna selekcija igrača ishodište je najvećih problema današnjeg Hajduka. Osim igrača koje niste dobili, a tražili ste ih, neke želje su vam bile ispunjene.
- Tražio sam Rodića i Smoju, zaista mi je žao što nijedan od njih nije dobio prigodu ove jeseni. Za Rodića sam od trenera Ivice Kalinića dobio odlične preporuke, a Kalinićev rad u Šibeniku najbolje govori o njegovoj stručnosti. Znao je čovjek što mi govori kada je dao odlične preporuke za njega. Nakon ozljede Aračića tražio sam Smoju. Nisam to učinio napamet. Smoje je iskusan stoper, s osam godina prvoligaškog igranja. Šteta da Reja nije koristio Smoju nego je pokušavao sa Šerićem na stoperu, što se nije pokazalo kao kvalitetno rješenje.
Kako ste ocijenili Brazilce Thiaguinha i Paraibu?
- Paraiba je zanimljiv igrač koji bi Hajduku mogao poslužiti, a ni Thinaguinho nije neupotrebljiv. Nisam bio protiv njihovog angažmana.
Zašto niste doveli braću Sharbini u lipnju nego su angažirani tek sredinom kolovoza, kad je Hajduk bio u strelovitoj silaznoj putanji?
- Tražio sam dolazak braće Sharbini za start priprema, međutim, Rijeka je imala preveliki odštetni zahtjev. Da sam imao braću Sharbini na početku sezone, još uvijek bih sjedio na klupi Hajduka. Cijela sezona imala bi drukčiji tijek.
Mišin Hajduk igrao je sustavom 4-4-2, kojem se i Reja priklonio u finišu sezone.
- To mi je jedna vrsta satisfakcije, jer sustav igre se uvijek stvara prema igračima koje imaš na raspolaganju. Mora se priznati da je Reja dosta lutao tijekom jeseni. Sa sustavom i s izborom igrača. Ali, i tom lutanju je vjerojatno došao kraj, jer vidjelo se na isteku polusezone da se momčad polako standardizira. Hajduk je samo protiv Varteksa odigrao iznadprosjčeno u formaciji 3-5-2, a igra s četvoricom u zadnjoj liniji najviše odgovara ovoj momčadi Bijelih.
Kako ocjenjujete Rejin jesenski rezultat?
- Već sam rekao, a i dalje stojim iza toga. Da je na mjestu Reje bio neki hrvatski trener, sigurno bi odavno bio smijenjen. Međutim, meni je drago da je Reja ostao na klupi, jer smatram da ćemo svi izvući dvije jako važne pouke. Prva je da svakom treneru treba vrijeme za rad, a ne da mu stalno visi mač smjene iznad glave. Druga je pouka da hrvatski treneri nisu ništa lošiji od stranaca. Da, razgovarao sam jednom s Rejom. Ali više je Talijan razgovarao sa Španjićem, koji mu je prenio sve što je trebalo. U drugom dijelu sezone Hajduk će sigurno imati još bolji rezultat i sve osim osvajanja drugog mjesta bilo bi neuspjeh za Bijele. Imaju povoljniji raspored, svi se bolje znaju, a trener je dobio uvid u kvalitetu igračkog kadra.
Priča o drugom mjestu, gledana iz prošlogodišnje perspektive, danas zvuči kao razgovor o nekoj tužnoj i siromašnoj utješnoj nagradi. Ali takav je život i treba se priviknuti. Premda je prošle godine Hajduk živio velike snove, moguće je da u konačnici Rejina sezona bude uspješnija od prošlogodišnje ako talijanski trener osvoji drugo mjesto i Kup. Bio bi to najbolji doseg Hajduka u zadnjih pet sezona. Miše je u prvom mandatu na klupi Bijelih ostao bez naslova, ali vjeruje da to nije bila zadnja šansa na Poljudu. U bliskoj budućnosti možda ponovno dobije priliku.
- Ako se pod bliskom budućnosti smatra razdoblje od tri do pet godina, onda vjerujem da ću u Hajduku dobiti još jednu priliku. Mnogo toga bih drukčije napravio. U odnosu prema momčadi, novinarima, javnosti. Veliko sam iskustvo stekao. “Drugi put bih pametnije”, lijepo kaže Gibonnijeva pjesma.