Jedan slobodan udarac mnogo je toga promijenio. Niko Kranjčar sad je spasitelj u očima navijača londonskih Rangersa. Ne samo da je pristao igrati za trećinu plaće koju je mogao mirno ubirati u Kijevu, nego je donio bod kad je utakmica sa Stokeom (2:2) već gotovo bila izgubljena. I najavio da bi toga moglo biti još...
QPR je u zadnjem času prijelaznog roka ipak udovoljio zahtjevima Dynama i vratio igrača koji se ozlijedio u svibnju baš u dvoboju za ulazak u Premier ligu, te ostao bez Svjetskog prvenstva. Što još može donijeti Kranjčar, pitali su se mnogi. Jedan slobodnjak ne može dati sve odgovore, ali Niki će izvrsno doći kao kredit za sljedeće susrete.
- Moramo biti sretni što je slobodan udarac ušao, i što smo izvukli bod. Nismo dobro igrali, reagirali smo tek kad je rezultat bio negativan. Sigurno možemo napredovati - komentirao je Kranjčar.
Čim je susret završio Peter Crouch, strijelac za Stoke a negdašnji suigrač, čestitao mu je u stilu “Sva čast, majstore”, da bi pred kamerama kazao:
- Vidio sam Niku na treningu stotinu puta da tako zabija i znao sam da je to velika prijetnja za nas. Sjajno je pogodio, mi smo silno razočarani što nismo pobijedili jer bili smo bolji.
Bio mu je to tek drugi nastup, odradio je svih 90 minuta, kao i protiv Manchester Uniteda u četvrtom kolu. Počeo je igrati nakon skoro četiri mjeseca ispunjenih rehabilitacijom i posvemašnjom neizvjesnošću hoće li se iščupati iz ukrajinskih okova i nastaviti život u Londonu, koji mu nije bitan samo profesionalno nego i privatno, emotivno, zbog medijski toliko već eksponirane veze s glumicom Zrinkom Cvitešić. Ali ako je netko pomislio da je Niki samo ljubav važna, a nogomet u drugom planu sigurno se prevario. U Premier ligi ne može igrati tko nije dobro pripremljen, mnogo je napora morao uložiti da bi mu Harry Redknapp već drugi put zaredom dao cijelu utakmicu.
Zamislite surovost kolovoškog dana kad su mu u Dynamu rekli da su pregovori propali i prijavljuju ga za ukrajinsku ligu. U zemlji gdje se više puca po avionima nego golovima, perspektive nije bilo niti u tragovima, dok je igrao za mladu momčad u U-21 prvenstvu ne samo da je bio daleko od sreće i ispunjenja ambicija, postavljalo se pitanje i hoće li više ikad zaigrati za reprezentaciju. Jer Niko Kovač je okupio mnoge mladiće i promijenio kurs, njegovo ime praktično se izgubilo s radara. No, Harry Redknapp je na kraju “otvorio kasu” i vratio ga u život.
Kovač ga nije otpisao
- Kranjčar nije otpisan.
To je kazao Kovač nedavno, uoči dvoboja s Maltom. Izbornik će uskoro objaviti popis igrača za Bugarsku i Azerbajdžan, i premda su u modi nova lica na njemu će gotovo sigurno biti i Kranjčar. Kovač cijeni njegovu klasu, koliko god je skeptičan zbog manjih motoričnih sposobnosti i zato ga je gurnuo u drugi plan čim je stigao, još za utakmice s Islandom lani. Sad mora prelomiti hoće li biti do kraja odan pomlađivanju, no uvjereni smo da će naći mjesto za “starog majstora”.
Kranjčar je 13. kolovoza napunio 30 godina, što nije mnogo, no duže ga vrijeme prate ozljede koje su mu dodatno uzele kontinuitet i fizičku moć, ionako problematičnu. Jer kad bi se momčad sastavlja po znanju nogometa Niko bi bio kapetan. Ali danas se sve što je vrhunsko događa u tempu i brzini najčeše većoj od njegove.
“Potez čarobnjaka”, “Dodir genijalca”, to su neki od navoda otočkih medija i fanova QPR-a. I razlozi zašto nogomet nikad neće biti aletska disciplina i zbog čega će u njemu uvijek mjesto naći španeri, “umjetnici lopte”. A Niko Kranjčar tek ulazi u formu.