Igrao je četiri finala Lige prvaka, jednom je podigao pobjednički pehar. Bila je to glasovita generacija Ajaxa s Blindom, Rijkaardom, braćom De Boer, Litmanenom, Kluivertom…
- To je valjda tako moralo biti. Kad nisam bio favorit, uzeo sam trofej, kada su me svi vidjeli kao pobjednika, izgubio sam u finalu - slegao je ramenima Edgar Davids, pogledavajući prema navijačima iz Madrida koji su u petak poslijepodne zaposjeli milansku Piazzu Duomo.
- To je ta moć nogometa koja spaja i najveće rivale. Kako godine prolaze, nekako mi je lakše bez lopte, ali čim dođem na utakmicu i osjetim tu atmosferu, postanem ljubomoran na današnje igrače. Tek kad prekineš karijeru, shvatiš kako si bio privilegiran - kaže Davids zašto mu je trebalo nekoliko oproštajnih utakmica prije konačnog “zbogom”. Prvi put se oprostio u dresu Ajaxa 2010. Drugi put kao profesionalac Crystal Palacea dvije godine kasnije, da bi treći put stigao u ulozi igrača-trenera u Barnetu. No, te posljednje utakmice ionako su bile cirkus u kojem je kartoniran u svakoj od osam utakmica koje je igrao, a tri puta bio je i isključen.
Bio je to konačan igrački kraj jednog od najprepoznatljivijih nogometaša generacije. Nije Davids bio poznat samo zbog dreadlocks frizure ili naočala koje je nosio zbog bolesti vidnog živca. Nogomet koji je igrao Nizozemac surinamskog podrijetla bio je čista avangarda. Čvrst i agresivan, neumorna radilica na sredini travnjaka, Davids je bio preteča defenzivnih veznjaka koji uživaju poseban status kod svakog trenera. Van Gaal mu je dao nadimak ‘Pit Bull’…
Dok razgovaramo o finalu, otkriva nam da je veliki simpatizer nogometa koji prezentira Diego Simeone. Valjda mu se sviđa momčad s deset ‘pit bullova’ i Oblakom na golu...
- On je napravio ključnu stvar kad je prenio svoj pristup na igrače koje vodi. Svaki trener ima neku ideju koju želi implementirati u momčad, ali pobjednik je onaj koji im prenese i karakter. Upravo to je Simeone napravio s igračima Atletica i evo mu rezultata - tvrdi Davids.
Govorio nam je o Realu koji je za njega favorit protiv bilo kojeg kluba na svijetu.
- Modrić? Čudesan igrač koji drži igru, ali tamo ima još pet, šest čudesnih igrača koji mogu biti ključni. I to je ta snaga Reala. Osim toga, Luku simpatiziram jer je igrao za moj Tottenham.
Za desetak dana počinje Euro u Francuskoj na koji će Davids kao promatrač. S obzirom na to da Nizozemske nema, pitamo ga za koga će navijati.
- Za nikoga. Zapravo, za nogomet - nasmijao se. Na našu opasku da je u penziji postao diplomat, uslijedila je kontra:
- Bio sam sve u karijeri osim diplomata. Daleko sam ja od toga.
To nas je asociralo na Euro 1996. kad je brzinom munje izletio iz reprezentacije nakon što je tadašnjeg izbornika Hiddinka tijekom turnira optužio da mu “glava viri iz stražnjica nekih igrača”.
- Igrao sam puno puta protiv Hrvata, s nekima dijelio svlačionicu. Boban je bio ‘grande giocatore’. Čuo sam da je Tudor otišao u trenere. Znate, Hrvatska je uvijek imala sjajne individualce. I sada kada čitam imena klubova iz kojih dolaze vaši igrači, ne čudim se što vas zovu ‘dark horses’ ovog Eura. No, na turnirima nikako da napravite rezultat. Nestanete - objašnjava Davids.
- Osim te 1998. kada je Hrvatska osvojila broncu - dodajemo.
- Pa niste nas vi izbacili nego Jugoslavija - bubnuo je Davids.
- Baš i nije - odgovaramo.
- Da, da. To je bila Hrvatska. Malo sam pretjerao. Ha? - počeo se smijati Nizozemac, očito svjestan težine svoje pogreške. I opet je uslijedila diplomacija jer je Edgar Davids stvar riješio pozivanjem - konobara.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....