Klasnić: Najvažniju tekmu sam ‘dobio’

BOLTON - Ni engleski taksisti nisu cvijeće! Od centra Manchestera do Boltona uglađeni gospodin mi je namjeravao naplatiti 40 funti. Ma vidi vraga, kao da u Hrvatskoj funte padaju s neba. I zato je jednostavnije vlakom, za tri funte.

A “Reebok” stadion nije čak ni u Boltonu, nego u engleskom “Dugom Selu”. Šikara, prljava željeznička stanica, KFC s nejestivom piletinom, sasvim pristojan stadion i neizostavni Reebokov Fan shop. I orkestar s bubnjevima i crnačkim plesačicama, koje nogometnoj predstavi daju zanimljivi “afro-štih”, što se sada nosi u Engleskoj...

S Ivanom Klasnićem sam intervju dogovorio u hotelu Crowne Plaza. Iako živi 500 metara dalje, nije imao pojma gdje bi to moglo biti. No, srećom, Bog je izmislio navigator. Dojurio je u najnovijem, skupocjenom BMW-u, iako sam takvih vidio i u Zagrebu. Opušten, raspoložen, nije ga smetalo što je do utakmice bilo samo tri sata. “Pucaj, buraz...”

Što je to Bolton? Selo pored Manchestera, selo bogatih ljudi, u kojemu jedan internacionalac, koji je igrao u Werderu i Nantesu i koji je zabio 12 golova za hrvatsku reprezentaciju, danas zarađuje kruh. Sasvim obično mjesto, 25 milja udaljeno od Manchestera. Ništa posebno...

• Gazda je vjerojatno bogat čovjek, kada si jedno selo može priuštiti klub u Premier ligi?

- Nije bogat kao Roman Abramovič, nemamo novca kao Chelsea. Ali, ima se, dovoljno da bi prošle sezone bili trinaesti. Ove godine ‘šepamo’, iako do Arsenala nismo izgubili četiri utakmice. Nadam se da ćemo preživjeti Wengera i Dudua i da ću im zabiti dva komada...

Na žalost, nije prošlo.

- Došao nam je i novi trener Owen Coyle, kojega navijači obožavaju.

• U Engleskoj ste se preporodili?

- Volim napadački nogomet i Bolton je u tom smislu bolji od Nantesa. No, i ovdje sam se sukobio s trenerom, kad mi je napokon krenulo taj nesretni Megson me stalno izvlačio iz igre. Sad će valjda biti bolje.

• Kada biste usporedili njemački i engleski nogomet?

- Engleska liga je najbolja na svijetu, iako se u Njemačkoj igra još ofenzivnije. No, ovdje je sve brže.

• Došli ste u jednu gladijatorsku ligu, ne bojite li se za zdravlje? Ovdje su startovi brutalni, i vaši bubrezi su meta, igra se na rubu crvenog kartona?

- Ne, apsolutno ne! Igram bez straha, rekao sam sebi - igrat ću dok mogu. I za klub i reprezentaciju, mislim da sam dovoljno dobar i za englesku ligu i za nacionalnu momčad. Iako Hrvatska ima vrhunske napadače, svi su u top formi, ali, ni ja nikad nisam zakazao.

• Jeste li prežalili Werder?

- To je gotova priča. Sudačku nadoknadu odigrat ćemo doktor i ja na sudu...

• Nikad se ne biste vratili u Bremen?

- Ne!

• Sportski direktor Werdera Klaus Allofs nije bio baš korektan?

- On je za mene prošlost, radi i dalje svoj posao, ja svoj. Želim mu puno sreće. Werder ima dobru momčad, ali baš nisam siguran da mogu ponoviti ‘moje razdoblje’, kad smo pet godina za redom igrali u Ligi prvaka?

• Da li bi odlazak u Werder koristio Mariju Mandžukiću. Ta “ljubav” dugo traje?

- Ako želi napredovati, mora otići iz Hrvatske lige, krajnji mu je čas. Ako se želi popeti stepenicu više neće pogriješiti ako odabere Werder. Vjerojatno neće, poput mene, ostati sedam godina, ali Werder je dobra odskočna daska za najveće klubove. A Mandžukić ima tu klasu.

• Može li netko u Engleskoj ugroziti Chelsea? Manchester United, bez Ronalda, nije više tako moćan?

- Bez Cristiana to više nije isti Manchester. Chelsea ima 22 prvoklasna igrača, iako - i jedan mali Bolton ih je 44 minute držao u šahu. Ali, u prvoj utakmici u Carling Cupu održali su nam lekciju kakvu nikad nisam doživio. Dali su nam ‘samo četiri’, igrali su strašan nogomet i nikada se nisam sudario s nečim tako moćnim i osjećao tako bespomoćno.

• Kakav je Tottenham?

- Veliki su klub i mjesto im je među prve četiri momčadi Premier lige. Imaju sve, jedino ih muči kompleks malih klubova. Na malim utakmicama im slabo ide.

• Koji vas naš igrač trenutno oduševljava?

- Niko Kranjčar ima klasu, zabio je šest golova, što je za veznog igrača u ovakvoj ligi velika brojka.

• Živite u gradu dvije nogometne ikone. Koja vam je draža, City ili United?

- Nikad nisam imao idole niti sam navijao za neki klub. I City i United su veliki klubovi, izuzetne tradicije, velikih rezultata, ali, i prema jednom i drugom sam - indiferentan. No, ako bi me pozvali, razmišljao bih i o tome.

• Francuska epizoda je bila jedna od najtamnijih u karijeri. Boravak u Nantesu je bio prava noćna mora?

- Puno su me platili, puno su i očekivali. I klub, i publika, i novinari! Očekivali su da će golovi padati s neba, a momčad je bila slaba. Ali, i to je dio nogometne sudbine, budiš se i liježeš s lošim kritikama. No, meni je to suđeno. Kad sam došao u Werder, nismo bili dobri, igrali smo Intertoto kup. Ali, postali smo momčad koja je pet godina igrala u Ligi prvaka, jedne smo godine mogli možda i do finala, da nije bilo glupe golmanske pogreške protiv Juventusa. Na žalost, Francuzi nisu imali ni strpljenja, ni vizije, oni su samo trubili da sam najbolje plaćeni igrač, a golova nema.

• Često ste se loše osjećali, a jedna od većih trauma je bila i utakmica s Turskom na Europskom prvenstvu?

- Na žalost, nakon svega morate reći - i to je nogomet. Nikome nakon te utakmice ne možete spočitavati da je pogriješio, penali su lutrija. A može se reći da smo, uz Španjolsku, bili najbolja momčad u Europi. Da smo došli do finala možda bismo i osvojili. Atmosfera među igračima bila je fantastična, bez obzira jesi li broj jedan ili dvadeset, to prvenstvo je stvarno bilo uživanje. Nakon toga su se pojavili problemi, u kvalifikacijama nismo igrali dobro, ne smijemo se vaditi na nesreću. Iako je prst sudbine što ne idemo na Svjetsko prvenstvo. Ali, ne možeš uvijek biti na ‘najgornjem katu’.

• Utakmica na Wembleyju nije bila ugodna hrvatskom navijaču?

- I to treba proživjeti! Kao što su Englezi morali preživjeti i onaj poraz od 2-3.

• Publika vam, ipak, nije okrenula leđa?

- Nikad, uvijek su bili uz nas! Hvala im...

• Danas je velika dvojba, tko je bliži naslovu svjetskog prvaka, Englezi ili Nijemci?

- Ne vjerujem ni u Nijemce ni u Engleze. Iako Englezi imaju dobrog trenera i dobru momčad, trenutno su bolji od Nijemaca. Ali ne i dovoljno dobri da bi nadvisili Brazil ili Argentinu.

• Gdje ćete gledati SP?

- Bit ću na odmoru u Hrvatskoj, ali ne znam koliko ću gledati! Bit će to za mene “vruće ljeto”, ne znam hoću li ostati u Boltonu, hoću li negdje drugdje, da li ću se morati vratiti u Francusku, s Nantesom imam još dvije godina ugovora. Tko zna što će biti sa mnom.

• Novac ste zaradili, zdravlje spasili, ostali su samo sportski ciljevi. Kako zamišljate finiš karijere?

- Cilj je zabiti još nekoliko golova i ostati u Engleskoj. No, možda me sudbina vrati u Francusku ili Njemačku, možda ću potpisati veliki ugovor s velikim klubom, i u tom smislu se nešto vrti. Nakon toga ću se vratiti u Hamburg, moj rodni grad i stari klub. A što se novca tiče, ovdje sam slabije plaćen nego u Francuskoj. No, najvažniju ‘utakmicu’ sam dobio, pobijedio sam bolest, a kao što sam već najavio, nadam se angažmanu u velikom klubu.

• Kao Ivica Olić?

- Olić spada među deset najboljih svjetskih napadača. Ne znam, možda je i među pet, kako igra u Bayernu i što je učinio za Bayern.

• Slaven Bilić ne mora brinuti za napad, Olić - Klasnić?

- Nemojte mi laskati, gledam ja i druge napadače, pa vidim da Petrić zabija, Eduardo je na putu da opet bude onaj stari, neumoljivi egzekutor. Sviđaju mi se i Mandžukić i Mate Bilić, a ni ‘mali’ Jelavić nije loš, brzo je stekao ime koje se respektira.

Nije zabio Arsenalu. Ali, kad ga je Owen Coyle zamijenio, ispraćen je pljeskom. Za razliku od Nantesa, ovdje ga vole...