Na kraju 2009. našli smo se s izbornikom Slavenom Bilićem u kafiću Escobar u Importane Galeriji. Prije odlaska na odmor za njega nije bilo mira. Pozivi na humanitarne akcije, kojih je pregršt odradio, od Unicefa do “Ane Rukavine”, pitanja za intervjue, planovi za 2010... U razmišljanjima je već duboko zagazio u treći mandat koji je otprilike tek svakom četvrtom izborniku u Europi u proteklih desetak godina donio sreću. Zato smo krenuli s pitanjem: Jeste li slutili da tako stvari stoje?
SAZNAJTE SVE O SPORTU NA STRANICAMA SPORTSKIH NOVOSTI
- Statistika uvijek nešto pokazuje. Naime, ne možeš se na nju pozivati kad ti odgovara, a ako ti ne ide u prilog kazati da je nebitna. Analiza koju ste spomenuli je u najmanju ruku zanimljiva, ali ne znači mi nešto konkretno u smislu 'ajme majko bit će loše, da sam ovo znao...’. Iako bi se valjalo pozabaviti temom zbog čega je u većini slučajeva došlo do otkliznuća...
Nedostaje li trenutačno nešto u reprezentaciji, a što je imala u razdoblju velikih uspjeha zaključno s Turskom u Beču?
- Neki igrači koji su bili veoma bitni, temeljni stupovi. Međutim, to se slaže kao tetris, sada njihove uloge moraju preuzeti ovi momci. Ali da smo izgubili nešto u smislu htijenja, želje, vizije... Nismo. Nadalje, nisam mazohist, niti moj stožer, da bismo ostali a da smo prije toga procijenili da reprezentacija pada, da neće biti dobro. Niti nam je trebalo uhljebljenje, upravo suprotno. Bit će teško, to znamo, no glavni razlog ostanka je vjera da znamo i možemo i da se ovakav splet negativnih okolnosti neće ponoviti.
Uvijek kažete da je momčad dala 100 posto. Međutim, dojam je da ipak postoji razlika u načinu na koji su odigrane prve i druge kvalifikacije. U jednom razdoblju je splasnuo taj entuzijazam. Ili se varamo?
- Čovjek se pod određenim okolnostima u svemu malo opusti, tako je u svakom poslu, to je prirodno, ljudski, razumljivo... No, želim kazati da ja tu ne vidim neki svjesni pad, jer znam da svi naši igrači imaju izuzetan motiv igrati za reprezentaciju. Koliko god je istina da kad preskočiš rang, više ne čekaš utakmicu s Englezima šest mjeseci, naprosto zato jer svaki tjedan imaš velike utakmice, toliko je istina da igranje na većoj razini, u boljoj ligi, za karijeru dugoročno znači napredak, no na početku može doći do stagnacije pa i laganog pada jer jednostavno treba vremena da se privikneš na ono što je kvalitetnije. Dakle, to nije pitanje motiva i želje, već prije lošije forme uslijed nužne aklimatizacije. U svakom slučaju, u sljedećim će godinama biti kvalitetniji nego ikad.
Još uvijek nedostaje nešto u odnosu na najbolja izdanja Nike Kovača...
- Vukojević je veoma napredovao, ali nedostaje nam.
Lijevi branič?
- To je jedna od pozicija na kojima patimo. S Pranjićem imamo ofenzivu, ako stavimo Šimunića pokrivamo se otraga, ali onda nemamo proboje pa Niko Kranjčar ide na dvojicu protivnika.
Opcija s Ćorlukom ozbiljno egzistira?
- Kompletan je igrač. Ima sve fantastično, a pogotovo silno samopouzdanje jer zna da je dobar. Varijanta da on igra lijevog beka je za London pripremana šest mjeseci, kroz razgovore i neke treninge. Plakao je nakon Bjelorusije što nije mogao nastupiti. Prihvatio je tu ideju, kaže da mu je sve jednako. Dakle, imamo nekoliko kombinacija; vraćanje Srne na beka, u tom slučaju Ćorluka ide lijevo, ili pak na stopera, a Šimunić na lijevog beka. Može i Pranjić igrati braniča. Protiv određenog broja protivnika je upitan u defenzivi, međutim ima suparnika kontra kojih je idealan. Tu sU potom Čale, Strinić...
U kolikoj mjeri ste uspjeli preboljeti SP?
- Slučajno sam uključio televizor i vidio da prenose ždrijeb iz Južne Afrike. Normalno je da ti dođe da se ubiješ. Kulminirati će s Prvenstvom koje ću gledati na televiziji, ali kad počnu kvalifikacije sve će to pasti u peti plan. Primjer Engleza je poučan. Oni nisu prošli, no to su brzo zaboravili pobjedom u Zagrebu. Iako žal uvijek ostaje. Pogotovo kad vidiš da si ti dobra reprezentacija koja bi mogla napraviti nešto na SP-u. U svijetu imaš tri nacionalne vrste - Brazil, Španjolska, Engleska kad je top, koje odskaču - a protiv svih drugih mi možemo. Čak i Argentine. ( Dražen Antolić)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....