ISKRIVLJENA DEMOKRACIJA Četvero ljudi može odlučiti o bilo čemu u hrvatskom nogometu

Licemjerje, dvoličnost, kmečanje. To su bile samo neke od prvoloptaških optužbi usmjerenih prema Hajduku nakon što je klub uložio žalbu na odluku da se neodigrani derbi registrira 3-0 za Dinamo, premda je sam odbio u njemu igrati solidarizirajući se s navijačima kojima je zabranjen ulaz u Maksimir.

Naravno da ni u Hajduku nisu imali razloga vjerovati niti očekivati da će u HNS-u naći njihovu žalbu utemeljenom, jer ona to objektivno nije ni bila. Niti je registracija utakmice 3-0 za Dinamo ikad realno došla u pitanje - da je Hajdukova žalba kojim slučajem i prihvaćena, to bi samo značilo da se predmet vraća Povjereniku za natjecanje Josipu Breznom. Ovaj naoko besmisleni potez Hajduka nije bio ništa drugo do provokacija koja je za cilj imala prokazati još veći besmisao , apsurd načina na koji HNS danas funkcionira.

Naime, dvojica članova HNS-ove komisije za žalbe, Tomislav Grahovac i Mate Matić, podnijeli su ostavke neposredno nakon neodigranog derbija. O razlozima, kao i o vrlo znakovitom tajmingu možemo nagađati, ali neobično je što njihove ostavke HNS nigdje nije objavio. A u međuvremenu se komisija sastajala i, između ostaloga, donijela odluku o odbijanju žalbe.

Ništa nije bilo sporno

Kad je Hajduk podnio žalbu o registraciji derbija, tražio je izuzeće spomenute dvojice, budući da su povezani s Dinamom, kao jednom od zainteresiranih strana u ovom slučaju. U tome nije bilo ništa sporno, jer i sam pravilnik HNS-a propisuje takvo nešto ako se radi o sukobu interesa, te su Grahovac i Matić i ranije bili izuzeti iz odlučivanja o žalbama vezanim uz Dinamo. Po sličnoj osnovi traženo je i izuzeće i direktorice Osijeka Valentine Koprivnjak, jer Davor Radić, Hajdukov odvjetnik u ovom slučaju, također surađuje s NK Osijek.

Time je petočlana komisija izgubila kvorum te nije mogla odlučiti o žalbi. Zatim se ispostavilo da je još jedan njen član, Živko Sljepčević iz Bjelovara, također podnio ostavku. Rok za rješavanje žalbe isticao je, a komisija koja o njoj odlučuje spala je na samo jednog člana, Antu Tomaša iz Rijeke. Bez pravovaljane odluke žalba bi automatski bila usvojena, premda to ne bi značilo ništa osim vraćanja predmeta Breznom.

Savez se tako našao pred izborom: ili će dopustiti da ga Hajduk namagarči i prikaže nesposobnim, ili će povući vlastite ‘rezerve’ i demonstrirati kako stvari zapravo funkcioniraju u domaćoj nogometnoj organizaciji. Izbor je pao na ovo drugo, odnosno na sazivanje takozvanog Odbora za hitnost - tijela HNS-a koje čine predsjednik Davor Šuker, izvršni predsjednik Damir Vrbanović te pet dopredsjednika IO-a: Zdravko Mamić (Dinamo), Damir Mišković (Rijeka), Ante Kulušić (sudačka komisija, Šibenik), Ante Vučemilović Šimunović (predsjednik Osječko-baranjskog županijskog saveza) i Đuro Bukvić (predsjednik Virovitičko-podravskog županijskog saveza). Ljetošnjom izmjenom Statuta HNS-a Odboru za hitnost dan je samostalni legitimitet, odnosno njegove odluke više ne mora verificirati IO.

U petak u 15.00 sazvan je Odbor za hitnost. Sat vremena kasnije izabrana su dva nova člana Komisije za žalbe; još dva sata kasnije novooformljena komisija se sastala, a još sat kasnije donijela odluku o odbacivanju žalbe. Ostaje pitanje koliko ju je u tako kratkom vremenu stigla analizirati, budući da se radi o dokumentu na 20-ak stranica, ali to je pitanje bespredmetno uopće postavljati. Kao vrhunac lakrdije došlo je izdavanje Glasnika saveza baš u petak popodne, samo s jednom obaviješću: odlukom o razrješavanju funkcija članova Komisije za žalbe Grahovca, Matića i Sljepčevića te imenovanju dvojice novih, Davora Blaškovića i Stipe Cvitanovića. Naime, HNS-ove odluke postaju pravomoćne kad se objave u spomenutom glasniku - a u Savezu su oduvijek bili legalisti, zar ne?

Uvijek su legalisti

Ovdje se ne radi o tome je li Hajdukova žalba bila utemeljena ili ne. Radi se o opasnom presedanu - o tome da HNS sada ima paralelnu ‘vladu’, tijelo koje može samostalno donijeti odluku o bilo čemu. O krucijalnim pitanjima hrvatskog nogometa ne odlučuje nužno 17 članova IO-a, nego njih sedam u Odboru za hitnost. Teoretski to znači da su četvorica tih dovoljni da proguraju bilo koju odluku. Ako su tu opciju aktivirali već kod ovakvog spora, zar će oklijevati u nekoj drugoj situaciji ako voda dođe do grla? Primjerice, ako njihovi osobni interesi budu ugroženi, a osjete da neće imati podršku većine u IO-u?

Hajduk je posve uspio u svojoj nakani. Pokazalo se da HNS doista funkcionira po onoj Orwellovoj: svi su jednaki, ali su neki jednakiji od drugih.