Henri Belle: 'U mom srcu nema više mjesta za Pamića. On za mene ne postoji. Tužit ću ga'

Život u Hrvatskoj bio bi poput bajke kada bi klubovi na vrijeme isplaćivali plaće i kada se, s vremena na vrijeme, ne bih suočio s rasizmom, govori nam Henri Belle.

Henri Belle talentirani je nogometaš. Ima 23 godine, rođen je u Kamerunu, a u Hrvatskoj živi skoro dvije godine. Nešto više od godinu i pol dana proveo je u Puli, a odnedavno je dres istarskog prvoligaša zamijenio crvenim dresom RNK Split. Stvari su se, barem što se tiče financija, odmah promijenile nabolje. Plaća, naime, sada stiže na vrijeme. Ali, rasistički teror čija je žrtva u Hrvatskoj često bio, nije zaustavljen.

Istina, govori Belle, s rasizmom se ne susreće na ulicama gradova. Ni u Puli, ni u Splitu.

- U svakodnevnom životu nemam nikakvih problema. U svlačionici Splita osjećam se kao da sam u svojoj Africi. Vidić, Vitaić, Marčić i ostali - to su moja braća. Ni u gradu nemam nikakav problem iako mi Hajdukovi navijači zamjeraju što nisam došao u Hajduk. Ali to, vjerujte, nije bila moja krivica.

Anonimnost horde

Belle se s rasizmom suočava na svome radnom mjestu - na nogometnim stadionima. Tamo na tribinama čuče rasisti koji sa sigurne udaljenosti, iz udobne anonimnosti horde, vrijeđaju ljude čija je boja kože drugačija. Vrijeđali su ga u Rijeci, Osijeku, Zagrebu i Splitu. Zbog njega su suci prekidali utakmice, a klubovi su plaćali globe.

- Žao mi je što uopće moram govoriti o tome. Nažalost, neki ljudi ne mogu shvatiti da živimo u 2012. godini i da se ne mogu ponašati na način da drugu osobu vrijeđaju zbog boje kože. Nisam mogao spavati nakon takvih uvreda.

Bez oca i majke

Neki ljudi možda mogu otići kući i pretvarati se da se ništa nije dogodilo, ali ja nisam taj. Ovo nisam nigdje doživio. Možda zbog toga što u nekim drugim europskim državama ovakve stvari oštro kažnjavaju. Trebalo bi tako biti i u Hrvatskoj.

Belle se nije spreman pomiriti s činjenicom da na hrvatskim stadionima stanuje rasizam. Ali, da se nakon svih neugodnih iskustava na to naviknuo, to je jednostavna istina. Ipak, ono što je doživio proteklog vikenda šokiralo je mladog nogometaša. Iluziju da rasisti stanuju samo na tribinama nogometnih stadiona razbio mu je trener koji ga je godinu dana trenirao dok je bio nogometaš Istre - Igor Pamić. Pamić je nakon utakmice Istre i Splita okupljenim novinarima spremno priznao da je Belleu opsovao “crnu majku”.

- Previše poštujem samog sebe, svoju obitelj u Africi i Isusa Krista da bih uopće mogao ponoviti sve ono što mi je Pamić izgovorio - kazao nam je jučer Henri Belle govoreći o posljednjem rasističkom ispadu.

Pamić, naravno, zna da je Belle tamnoput, ali zna i ono što većina nogometnih gledatelja ne zna - Belleova majka umrla je kada je on imao godinu dana. Bez oca je ostao kada je imao sedam godina. Odgojila ga je baka. Danas Belle hrani cijelu obitelj: sestru i petero braće koji žive u Douali.

Uvrede u tunelu

- Pamić bi trebao biti učitelj i primjer mladim ljudima. Učitelj ne samo na nogometnom terenu nego i u životu. A pogledajte kakvu on poruku šalje svojim ponašanjem. U mom srcu nema više mjesta za Pamića. On za mene ne postoji. I neću tek tako prijeći preko ovoga što se dogodilo. Pamića ću tužiti sudu pa neka tamo objašnjava što je i zašto kazao - poručio je Kamerunac.

Igor Pamić je poslije, objašnjavajući novinarima što se zapravo dogodilo, krivnju svalio na Bellea. On je bio taj, govorio je Pamić, koji se nije htio rukovati sa svojim bivšim suigračima i on je taj koji je prvi uputio psovku prema meni.

- Ne mogu niti zamisliti da bih mogao izgubiti respekt prema treneru s kojim sam napravio toliko dobrih stvari. Nije istina da sam ga vrijeđao niti opsovao - odgovara Henri Belle i iznosi svoju verziju priče:

- Pamić me počeo vrijeđati već u tunelu prije utakmice. On ima običaj prvi izići na teren i pozdraviti sve igrače. Mene je počeo vrijeđati govoreći na francuskom jeziku. Nabrusio je svoje igrače protiv mene. Zbog toga ih nisam želio pozdraviti iako sam prije utakmice s njima razgovarao. S nekima od njih sam dobar prijatelj. Tijekom utakmice u jednom sam trenutku upitao Pamića zašto ne sjedne na svoje mjesto i prestane me vrijeđati. Mislio sam kako netko može vikati na mene i govoriti te strašne riječi. Čak niti četvrti sudac nije reagirao iako je sve čuo. Reagirao je moj trener Tonći Bašić koji je stao u moju obranu i kojem sam zbog toga do neba zahvalan. To je prvi put u životu, bilo gdje a ne samo u Hrvatskoj, da je netko na takav način stao u moju obranu. Zamislite, govori na kraju monologa Belle, kad su me rasistički vrijeđali navijači na Kantridi, Pamić je bio taj koji mi je rekao da se ne dam isprovocirati. I da mislim na svoju obitelj u Africi. Tražio sam da me izvadi iz igre, a on mi je rekao da sjednem na travnjak i da će sudac prekinuti utakmicu te da ćemo mi dobiti sa 3-0. A sad me taj Pamić vrijeđa na isti način.

‘Budala ima svugdje’

Kada smo poslije o događaju razgovarali s trenerom Splita Tonćijem Bašićem, on je potvrdio Belleovu priču, dodavši još poneki detalj.

- Pamić je Bellea nazvao “crnom svinjom”. Nisam to mogao trpjeti. Morao sam stati u obranu svog igrača. Kakav bih ja to bio čovjek i trener bio kada bih dopustio da se tako bilo koga vrijeđa. Pamićevo ponašanje je zaista bilo prešlo sve granice. Kada je Belle prvi put došao uz aut liniju počeo je vikati na njega, vrijeđao ga je na razne načine. Rekao sam mu da se srami, a onda je počeo i mene vrijeđati, psovati - ispričao je Bašić.

Henri Belle nije bijesan. Prije bi se reklo da je povrijeđen i razočaran.

- Ne mislim da su Hrvati rasisti. Na budale možete svugdje naletjeti. Uvijek mislim da je nogomet jači od svega, a meni je nogomet najvažniji. Ovo će mi pomoći samo da budem još jači, kaže na kraju.