Halilhodžića može smijeniti samo predsjednik države

ZAGREB - Dobra vijest za navijače Dinama. Vahida Halilhodžića oslikavaju kao “čovjeka koji neće sudjelovati ni u čemu ako nije siguran da će uspjeti”. A životni mu je moto: “Kad nekoga sretnem, želim mu biti prijatelj”. Plavi danas nemaju najnužnijeg prijatelja, publike...

Vahid Halilhodžić Vaha bio je sinonim za centarfora u bivšoj državi, za Velež je u 400 nastupa od 1972. do 1981. zabio 250 golova, bio je sjajan u igri glavom, ali beogradska čaršija nije mu dopustila da se potvrdi i u reprezentaciji za koju je nastupio samo 15 puta (8 golova). Zanimljivo, debitirao je baš u Zagrebu, na Euru 1976. protiv Nizozemske (2-3).

No, zato je s mladom reprezentacijom, u kojoj je bio i Zajec, osvojio EP 1978., zabio 13 pogodaka u 12 nastupa, te godine proglašen je i najboljim nogometašem SFRJ, dvaput je nastupio u reprezentaciji Europe. U biografskom intervjuu sarajevskim Danima, u svibnju 2002, duhovito je rekao:

“Prezime mi je bilo predugačko da stane na semafore beogradskih stadiona i u novine”.

Nosi bolan ožiljak na duši iz 1982, kao i Marko Mlinarić, kojeg će sada zateći na maksimirskoj klupi. Miljan Miljanić ni njega nije volio, na SP-u u Španjolskoj je forsirao igrače koje treba prodati, a kako je Vaha već bio zbrinut u Nantesu...

- Mi i Brazilci bili smo favoriti SP-a, Jugoslavija je u kvalifikacijama bila ispred Italije, mogao sam biti najbolji strijelac Mundijala da se sve posložilo.

Završio je višu trenersku u Sarajevu, poslije se školovao i u Francuskoj, gledao kako se radi u Ajaxu, Barceloni, Bayernu, Borussiji (D), Juventusu, sintezirao sva znanja i izgradio svoj stil. No, krenimo redom...

Vahid Halilhodžić je rođen u Jablanici kraj Mostara 15. listopada 1952, ali nogomet je počeo trenirati tek sa 16, iako mu je igralište jablaničke Turbine bilo samo 100 metara od rodne kuće. U Veležu je naslijedio brata Salema, također centafora, no nakon potpisivanja profesionalnog ugovora sa 18 godina, čime je razočarao majku koja je očekivala da postane inženjer elektrotehnike, morao je na posudbu u Neretvu iz Metkovića. “Devetku” mostarskih “rođenih” tada je nosio Duško Bajević, koji je s vratarom Marićem i “desetkom” Vladićem činio čuveni Veležov tercet BMV...

Iako je Velež igrom plijenio simpatije diljem zemlje, jedini osvojeni trofej bio je Kup maršala Tita 1981., i to u BiH finalu, protiv sarajevskog Željezničara (3-2), uz dva Vahina pogotka, nakon čega je prešao u Nantes, s kojim je već 1983. bio prvak Francuske i najbolji strijelac lige, ovo drugo ponovio je i 1985. Igračku karijeru prekinuo je 1986. u PSG-u, nakon smrti majke...

- Velika četvorka nije dala Veležu da bude prvak, posebno tada najjači Hajduk i Partizan, da u finalu nije bio Željo, vjerojatno nam ne bi dali ni da to osvojimo - prisjeća se Vaha emotivno starih igračkih vremena, posebno onih s Blažem Sliškovićem. Baka kreator, Vaha realizator, to je bio tadašnji Velež, prije stasanja Kajtaza, P. Jurića i Tuce...

Zbog tog jedinog trofeja s Veležom, kada mu se u Beogradu doslovce klanjalo 20.000 ljudi, pa je ni kriv ni dužan, takva su bila vremena, pozvan na informativni razgovor “zbog nacionalizma”, nije mu žao što se debelo nakon tadašnje granice od 28. rođendana okušao u inozemstvu. No, sve što je zaradio kao igrač i uložio u Mostar, odnio mu je rat. I to nametnuti hrvatsko-muslimanski rat, Vaha je bio za jedinstvo Hrvata i Muslimana, sudjelovao je u organiziranju i financiranju HVO-a koji mu je, nakon što nije savio kičmu pred Matom Bobanom, opljačkao i spalio kuću u Mostaru, ostao je bez ijedne uspomene...

“Imao sam dojavu da žele moju glavu, pa sam dan prije napustio grad. No, u 42. godini ostao sam bez ičega; tada sam shvatio da kad si bogat, onda si i lijep i pametan, a kad nestane novca, svi od tebe okreću glavu”, prisjetio se u ispovijesti Ahmedu Buriću u Danima.

Iz mostarskih 450 kvadrata preselio se u 30 u Parizu, skupa sa ženinom familijom, tri godine bio bez posla, sezonu vodio niželigaša Beauvais. Spasio ga je slučajni poziv iz Maroka, kluba Raja Casablanca. Zasukao je rukave, osvojio prvenstvo sa svim rekordima i afričku Liga prvaka, na dočeku je bilo milijun ljudi. Zainteresirao je vodstvo Lillea koji je ispadao iz Le Championnata, kluba “s nimalo perspektivnom ekipom”, prema mišljenju novinara. Slično kao i današnji Dinamo...

Prve sezone u Lilleu nije ušao u 1. ligu zbog lošije gol-razlike, no u drugoj je bio prvi sa 16 bodova razlike, ujesen 2001. igrao je Ligu prvaka, u pretkolu izbacio Parmu, u skupini bio treći iza Deportiva i Manchester Uniteda od kojeg je izgubio na Old Traffordu u 90. minuti, a kao domaćin u Lensu remizirao (1-1). Kao i Velež u SFRJ, Lille je diljem Francuske skupljao simpatije zbog stila igre. S obzirom na to da se s Dinamom dogovorio za ovu i još dvije sezone, u drugoj bi definitivno moglo biti uspjeha...

Lille je napustio nakon što je dotadašnji vlasnik prodao klub, kad je želja za profitom poništila obećanje da će se momčad pojačati i ponovno napasti Ligu prvaka. Vodstvo Dinama želi jedno i drugo, čak i treće, promociju mladih igrača...

Halilhodžić je u Francuskoj kao trener prozvan goničem robova, što je svakako dobra preporuka za Maksimir. Nakon Lillea vodio je Rennes i PSG, s kojim je osvojio Kup, ali se nije razišao u dobrim odnosima, zbog toga mu je navodno zabranjen rad u Francuskoj...

- Imam povjerenja u svoje kvalitete i znam da ću gdje god budem radio u normalnim uvjetima imati dobre rezultate - govorio je, a vodeći Obalu Bjelokosti u kvalifikacijama za SP i na afričkom Kupu nacija imao je sve samo ne normalne uvjete. Smijenio ga je predsjednik države nakon jedinog poraza, u četvrtfinalu od Alžira, nakon produžetaka...

Bolje živce od afričkih diktatora ima čak i Zdravko Mamić!