Hajduk je uništen, a slijedeća žrtva je Dinamo

ZAGREB - Jedna fotografija u engleskom mjesečniku Four Four Two, koja će zasigurnu kandidirati za fotografiju godine, mora vas potaknuti na razmišljanje. “Vatreni prsten” na dubrovačkim zidinama, kojim je obilježena Hajdukova stota godišnjica, simbolizira velike godine jednog od najvećih mediteranskih nogometnih klubova, prošlost prepunu nogometnih majstora koji su igrali naslovne uloge i u europskom nogometu.

Veličina u pepelu

Taj vatreni ring na slavnim zidinama govori da je ovdje jednom bio veliki i slavni klub, u kojemu su igrali Bernard Vukas, Jurica Jerković, Ivica Šurjak, Ivan Buljan, Slaviša Žungul, Ivan Gudelj, braća Vujović, Aljoša Asanović ili Alen Bokšić. To je klub koji je vodio klasik nogometne filozofije Ante Mladinić i najveći hrvatski trener Tomislav Ivić, čije su metode, poput Rinusa Michelsa, Stefana Kovacsa ili Johana Cruyffa, bile revolucionarne u razvoju nogometne igre.

Ali, kada se ugasila zadnja baklja na dubrovačkim zidinama, sadašnjost je zaklopila knjigu sa svim velikim imenima, velikim utakmicama, priznavši dominaciju Dinama, ulazak u prosječnost, s kojom se ne miri samo vreli mediteranski duh Torcide. Hajduk, vatreni prsten Mediterana, kojim je tako impresioniran i engleski mjesečnik, tone u mrak, počinje novih stotinu godina.

Novinar sam, koji više od 30 godina piše o Dinamu. Ali, uvijek sam bio impresioniran Hajdukovom veličinom. I sada se ta veličina pretvara u pepeo, a najveći gubitnik je upravo - Dinamo. Gubi se rivalitet, gubi se interes za nogomet i ovakav Hajduk, majstor s mora više nije magnet, a s ovakvim igračima i vodstvom - niti majstor, već šegrt. A nekada su dueli Dinama i Hajduka bili gotovo na razini sudara Reala i Barcelone. Tako ih je ne tako davno doživljavao i Four Four Two. Danas je to igre mačke i miša, dosadne utakmice u kojima je Dinamo dominantan, a “južnjačka utjeha” je tek nekoliko tisuća vjernika na južnoj maksimirskoj tribini, koji ni u najtežem času za njihov klub ne žele priznati Dinamovu superiornost.

Tri krivca za propast

Tko je uništio Hajduk? Tri su krivca; politika, nesposobnost onih koji su vodili Hajduk i nogometni savez, od kojega je Hajduk udaljen ne 400, već četiri tisuće kilometara. Politika je iskorištavala Hajduk kao promotivni plakat, nesposobni činovnici su krali, trgovali, upropaštavali i jetino rasprodali Hajdukovu prošlost, a nogometni savez ga je uporno želio pretvoriti u nogometnu periferiju. Iako, trofeji govore da to nije tako!

Sljedeća žrtva je - Dinamo! Kada nestane novca, kada “umre” Milan Bandić, kada Dinamov izlog više neće više biti privlačan engleskim i njemačkim klubovima, Dinamo će postati - Cibona, odnosno klub iz europskog predgrađa. Kao Zvezda, Steaua, Ferencvaros, Olimpija. Jer, sponzori su već napustili Dinamo, publika također, Grad Zagreb je odavno digao ruke od stadiona, Zagreb nema ni minimum civiliziranog komfora, a zagrebački “vatreni prsten” su danas - hokejaši Medveščaka. Dinamo će, kao i Hajduk, vrlo skoro osjetiti strahote stogodišnjaka, koje nisu samo uspomene i tradicija, već i bolesti “starog čovjeka”.

Kamo nas vodi HNS?

Što je ostalo? Monografije, dokumentarni filmovi o velikim utakmicama, nostalgično sljepilo dalmatinskog nogometnog kroničara Zdravka Reića, koji još uvijek piše o Hajduku kao velikom klubu i - nezanimljiva amaterska liga, koja će zanimati najviše tisuću gledatelja, u koju nas nepogrešivo vodi Hrvatski nogometni savez.