Dok ispod travnjaka leže nafta i plin, oligarsi će dovlačiti kolonije zvijezda

ZAGREB - Nema tome više od dvije godine, kako je Sepp Blatter u intervjuu za Sport Express progovorio otvorenije nego ikad:

- Činjenica je da će se Rusija vrlo brzo prometnuti u nogometnu velesilu. Profesionalna organizacija i razvojne piramide koje mladim igračima nude priliku za afirmaciju, sve su to vrijedni dosezi. Potencijalna kandidatura za SP 2018. samo je jedan od prvih koraka na tom putu - konstatirao je tada predsjednik Fife, premda još nije bilo sigurno hoće li Rusi aplicirati za domaćinstvo SP-a.

Prošle su, dakle, samo dvije godine, a imamo osjećaj kao da “oluja s istoka” nogometnom kartom svijeta tutnji već duže vrijeme. Ne samo da su Rusi u rekordnom roku napravili izvrstan projekt i domogli se organizacije Mundijala, nego su postali veliki igrači u najunosnijem sportskom biznisu. Ruski oligarsi odavno stoluju u Premiershipu, a i njihovim najvećim klubovima konkurentnost s europskim velikanima više ne predstavlja izazov, već realnost.

Sve manje razlike

“Dobrodošli u ligu skorojevića”, slikovito navode u španjolskoj Marci, koja se pozabavila usporedbom ruske Premier lige i “petica”. Evidentno je da se brojke unosnih transfera sve manje razlikuju, a svote iznad 10 milijuna eura su uobičajene. Oni, pak, s manje novca zaigrali su na kartu atrakcije i posegnuli za prekaljenim zvijezdama. Rusija više nije “hladna, dosadna zemlja” u koju se preusmjeravaju oni za koje je zapadno tržište prevelik zalogaj nego poželjna destinacija odakle se igrači vraćaju osjetno debljega bankovnog računa.

Nedavni dolazak Roberta Carlosa u Anži iz Mahačkale najsvježiji je primjer nove megalomanije. U njegovu slučaju odštete nije ni bilo, ali mu je zato plaća - astronomska. Brazilski majstor slobodnih udaraca službeno je postao prvi svjetski prvak u Rusiji. Boravak u Dagestanu unovčit će s gotovo nezamislivih 17,5 milijuna eura.

- Što će mi faliti? Nauživat ću se crnog kavijara, naučiti ruski i igrati još pet godina. Naravno da je novac bio glavni razlog zbog kojega sam se odazvao, ali nije jedini.

Čečenija želi Ligu prvaka

Za navijače Anžija ubrzo više nije bio jedini magnet: klub je angažirao još dvojicu Brazilaca - Jucileia da Silvu i Diega Tardellija, koji su nastupali za reprezentaciju. Gazda Sulejman Kerimov, “težak” 5,5 milijardi eura, ni tu nije stao. Kao zadnji je iz Anderlechta stigao Marokanac Mubarak Busufa, koji je u belgijskoj ligi po učinku bio među najboljim strancima.

Bogatim vlasnicima ruskih prvoligaša, od kojih se većina bavi naftnim i plinskim biznisom, motiv nije bio samo stati uz bok Barceloni, Realu, Chelseaju... Naime, kako bi postigli nagodbu s vladom o poreznim olakšicama, obvezali su se da će ulagati u domaće sportske klubove i promovirati ruski sport. Većina ih se, jasno, okrenula nogometu. Posljedica svega je što je ruska liga uložila gotovo četvrt milijarde eura u pojačanja.

Na primjeru Nizozemca Ruuda Gullita vidljivo je da se vodi računa i o struci. Iako je dolazak u Terek iz Groznog bio dobar povod za narodni dernek i za sobom će prije svega donijeti spektakl, ipak je dio dugoročne strategije. Kontroverzni vlasnik Tereka i čečenski predsjednik Ramzan Kadirov ističe da mu je ultimativni cilj plasman u Ligu prvaka i da će poduzeti sve što je potrebno da se to ostvari. Iz friško objavljene mirovine zbog toga je htio povući i Ronalda, nudeći mu osam milijuna eura po sezoni.

A koliko će avantura u Čečeniji biti uzbudljiva, Gullita su baš na dan kad je stigao podsjetili bombaški napadi u Groznom. Unatoč tome, tapšajući ga po ramenu, Kadirov ga je uvjeravao:

- Ne brini, došao si na najsigurnije mjesto na svijetu.