'DINAMO I HAJDUK ME NE ZANIMAJU, MOJ CILJ JE NJEMAČKA ILI ITALIJA', Ante Rebić najavio odlazak iz HNL-a

Mlada zvijezda Splita Ante Rebić je najvruća roba na nogometnom nebu Hrvatske, prvi u redu za unosni transfer ovoga ljeta. U ovom trenutku to se čini kao neminovnost, makar je Rebić vezan za klub iz Parka mladeži dugogodišnjim ugovorom, ali to je samo odlična pozicija za Split u svim pregovorima. Mnogo je interesenata, mnogo je upita, mnogo se klubova vrti, pipa i sondira teren u lovu na 19-godišnjeg Imoćanina koji staturom, igrom i potencijalom neodoljivo podsjeća na hrvatsku nogometnu legendu Alena Bokšića.

Pravo je pitanje može li on ostvariti najveći transfer za igrača koji ne pripada tandemu najvećih hrvatskih klubova, Dinamu i Hajduku? Dakle, transfer koji će se brojiti u milijunima eura odštete. Sve naznake za takav slučaj postoje, prije nekoliko mjeseci je Parma bila spremna izbrojiti do tri milijuna eura, ali je glatko odbijena. Predsjednik Slaven Žužul nije htio ni čuti, uljudno se zahvalio na ponudi, ali to nije - to. Rebić vrijedi više, daleko više. Zgodno je napisati dok je još u oblacima, ali i da se nitko ne uvrijedi, kako je Vjekoslav Lokica konstatirao da Rebić vrijedi pet milijuna eura ako je Hajduk za defenzivca Josipa Radoševića dobio tri milijuna eura. Bez obzira na ime kluba i status reprezentativca, Lokica je time amenovao Rebićev ogroman potencijal.

Čini se da na Rebića sva ova gužva ne djeluje previše, on odaje mirnoću neuobičajenu za 19-godišnjaka, ali je primjetno i sazrijevanje u ophođenju s medijima. Momak napreduje iz intervjua u intervju. Na pitanje gdje bi najradije igrao sljedeće sezone, otpovrnut će:

- Ne opterećujem se time. Meni je stvarno dobro ovdje u Splitu, ne žuri mi se nigdje. Ako dođe ponuda koja će zadovoljiti klub, obitelj i mene, otišao bih igrati u inozemstvo. Dakle, tu ništa nije sporno. Međutim, stvarno nemam potrebu žuriti i otići pod svaku cijenu. Mlad sam, duga je karijera preda mnom i ne želim pogriješiti u izboru.

Interes Dinama je evidentan, priznali su to u hrvatskom prvaku, no Rebić se ne vidi u Zagrebu ni bilo gdje u HNL-u. Kad bude odlazio iz Splita, to će biti izvan granica Hrvatske.

- Mladom igraču je najvažnije igrati. Igrati što je više moguće. Bitno je da osjeti kako mu se vjeruje, kako ima pravo na pogrešku. To su stvari koje ja imam u Splitu i zato ne gledam dalje od Parka mladeži. Makar je Dinamo veliki klub i svake godine prisutan na europskoj sceni. U inozemstvu je ipak sve na jednoj većoj razini, daleko je veći izazov igrati u inozemstvu.

Hajduk se više niti ne spominje kao klub u kojemu bi mogao završiti. Rebić je odlazeći iz Imotskog najprije bio u Hajduku, s Bijelima odradio jedan turnir u Italiji, ali s Poljuda se nisu trudili zadržati ga. Nisu ga prepoznali za razliku od Darka Butorovića i Ivana Matića, direktora Omladinske škole i trenera juniora Splita.

- Ja jesam navijač Hajduka, tako sam odgajan, ali moram priznati da je u ovom trenutku teško izvediv prijelaz u Hajduk. Svi znamo da je Hajduk u financijskoj krizi, da ima drugačije prioritete.

Što će biti ovoga ljeta, doista je teško predvidjeti. Možda će Rebić sa Splitom igrati kvalifikacije Europske lige, pa tek nakon toga realizirati transfer. Prijelazni rok ionako traje do 31. kolovoza.

- Najvažnije je izboriti se za Europu, jednom sam je već osjetio kad sam imao samo 17 godina i to je zbilja bilo prekrasno. Prolazili su me trnci dok sam trenirao na stadionu Fulhama. Što će biti ovoga ljeta, zbilja ne znam. U svakom slučaju, nitko sretniji od mene ako bude tako. To bi značilo da smo realizirali klupski plan.

Zanimanje i ponuda Parme su evidentirani. Kako se osjećao Rebić kad je saznao da predsjednik Splita uopće nije pokazao interes za prodaju?

- Ja sam to pročitao i nisam se previše uzbudio. Ako ćete istinu, čuo sam od predsjednika da je odbio i veće ponude od Parmine. S predsjednikom imam izvanredan odnos, oni mene tretiraju kao da sam član obitelji, baš prijateljski. Ako on misli da ja vrijedim više, nemam razloga sumnjati.

U posljednjih godinu dana zaredali su se odlasci mladih i jako mladih hrvatskih igrača. Italija se nameće kao obećana zemlja, a u susjednoj zemlji imamo oprečne primjere razvoja karijere. Ante Vukušić i Josip Radošević ne igraju u Pescari, odnosno Napoliju, dok Mateo Kovačić i Marko Livaja uživaju povjerenje u Interu i Atalanti.

- Naravno da će mi prioritet biti doći u klub gdje ću imati priliku igrati. Nikako ne želim završiti na klupi ili u rezervnoj momčadi. Stoga mi novci neće biti u prvom planu. Italija i Njemačka su moji favoriti, to su države koje me privlače i gdje bih uživao igrati. Italija je postala vrlo atraktivna, takav im je i nogomet, a o Njemačkoj bih mogao satima pričati. U Njemačkoj je sve na vrhunskoj razini, najviše volim vidjeti pune tribine, svaki njihov stadion je prepun gledatelja.

.